Predstavljen Zbornik radova Tihomila Rađe

U organizaciji Instituta za migracije i narodnosti sinoć je u Alkarskim dvorima predstavljen zbornik ‘Tihomil Rađa – društveni kontekst hrvatske liberalno – demokratske emigracije’.

O zborniku su govorili urednica sociologinja dr. sc. Marina Perić Kaselj, sociolog dr. sc. Aleksandar Vukić, autor predgovora Zbornika, oboje iz Instituta za migracije i narodnosti, sociolog prof. dr. sc. Stipe Tadić iz Instituta društvenih znanosti ‘Ivo Pilar’ i doktorand na Fakultetu političkih znanosti politolog Jakov Žižić. Promocija zbornika upriličena je prije tri mjeseca u Zagrebu, a ovom sinjskom predstavljanju, koji je organiziran u sklopu manifestacije ‘Dani Alke i Velike Gospe’, nazočilo je 60-tak Sinjana, poštovatelja lika i djela dr. Tihomila Rađe.

Urednica je govorila o tome kako i zašto je nastao Zbornik radova, govoreći o sporazumu Instituta za migracije i narodnosti i Grada Sinja, potpisanog od strane pokojnog gradonačelnika Ivice Glavana koji je projekt odmah prihvatio, o održavanju znanstveno-stručnih simpozija na temu ‘Doprinos iseljenika s područja Sinja i Cetinske krajine u očuvanju nacionalnog identiteta i promociji hrvatske u svijetu’. U svom izlaganju dr. Perić Kaselj naglasila je kako identitet jednog Grada ne čine samo stvari, nego i njegovi ljudi kao što su i oni koji su emigrirali u različite zemlje svijeta, ali su nosili svoje rodno mjesto i domovinu ma gdje odselili. Jedan od njih je i dr. Tihomil Rađa koji je više poznat u Švicarskoj negoli u vlastitoj domovini i rodnom mjestu.

Predgovor za Zbornik napisao je dr. sc. Aleksandar Vukić ukratko se osvrnuvši na svaki pojedinačni prilog. Radovi koji se nalaze u zborniku su zajedničko djelo Rađinih prijatelja, emigranata, znanstvenika i poštovatelja, kazao je dr. Vukić i sam emigrant podrijetlom iz Vojvodine, istaknuvši ukratko imena onih čiji se radovi nalaze u zborniku, a to su: Jakša Kušan, Anđelko Vlašić, Gojko Borić, Josip Kregar, Branko Salaj, Ivo Vlajčević, Joško Kontić, Josip Šentija i drugi.

Dr. sc. Stipe Tadić u nadahnutom izlaganju istaknuo je neke ključne momente Rađinog života i njegovog rada. Iako se okupio znatan broj ljudi kako bi razgovarali o velikom čovjeku, domoljubu i intelektualcu, žalosti činjenica kako nema mladih da poslušaju tko je uistinu bio njihov sugrađanin. Govoreći o životu Tihomila Rađe u Hrvatskoj, o robijanju sedam i pol godina u jugoslavenskim zatvorima, te bijegu u inozemstvo i ostanak u Švicarskoj, dr. Tadić je na kraju o Tihomilu Rađi kazao:

‘Rađin cijeli život i djelovanje možemo objasniti kroz poruku Svetog Augustina koji je kazao: ‘Ako te Bog posljednjeg dana ne zatekne kao pobjednika, neka te zatekne kao borca’. Upravo je Tihomil Rađa bio borac za svoju Hrvatsku, za svoj Sinj, vjeru i tradiciju’.

Na kraju prezentacije politolog Jakov Žižić je kazao kako je ovo jedan svojevrsni završetak procesa na temu Tihomil Rađa:

‘Kada se prije šest godina pojavila inicijativa o podizanju biste Tihomilu Rađi u njegovom rodnom Sinju, od određenih pojedinaca i skupina sinjske političke i društvene javnosti kazano je kako bi sve o njemu trebalo istražiti na stručnim i znanstvenim temeljima, posebno njegovu aktivnost kroz pripadanje ustaškoj mladeži i drugim segmentima iz njegova cijelog života kao emigranta i poslije po povratku u Hrvatsku’, istaknuo je Žižić, dodavši kako je struka i znanost odradila svoj posao, organizirajući i znanstveni simpozij o Rađi.

‘Objavljeni su brojni zapisi, kolumne, stručni tekstovi, a sada je sve na onima koji imaju lokalnu političku moć i odgovonost da odrade svoj dio posla, a to je na jedan primjeren način odužiti se velikom čovjeku. Najmanje što se može učiniti je postavljanje biste čija je ideja pokrenuta prije šest godina’, kazao je između ostalog Jakov Žižić.

Nakon službenog dijela predstavljanja Zbornika, nekoliko posjetitelja ove svečanosti ukratko su govorili o Tihomilu Rađi. Dugogodišnji kapelnik sinjske gradske glazbe Josip Župić Mazo kazao je:

‘Rađa je bio veliki čovjek i prijatelj moje obitelji, a posebno mog strica Ivelje i brata Ante. Bio je pojam domoljuba i poštenog čovjeka, a meni osobno uzor u mnogo čemu. Njegova posljednja želja pred odlazak na vječni spokoj bila je da ja nosim urnu s njegovim ostacima i bio sam počašćen na takav način oprostiti se od velikog Tihomila Rađe.’

Saborski zastupnik Miro Bulj zahvalio je urednicima Zbornika kazavši kako su oni, kao i autori tekstova u njemu, još jednom potvrdili koliko je Rađa bio veliki čovjek u svakom pogledu i da je u svom rodnom gradu zaslužio mnogo veću bistu i spomenik nego što se planira.

Zanimljivo i pomalo šaljivo o Tihomilu Rađi govorio je dr. Ivo Vlajčević, koji je zajedno s njim u Švicarskoj proveo pune 32 godine. Istaknuo je kako se puno radilo, putovalo, sanjalo samostalnu Hrvatsku, dodajući kako je Rađa najviše mrzio palačinke te pojasnio tu zanimljivost. Rađin otac bio je pekar za vrijeme rata pa bi dječaci iz ustaške mladeži, zajedno s Tihomilom, dolazili do njegovog oca, a on bi im spremao palačinke. Međutim, nakon Drugog svjetskog rata većina tih mladića su zajedno s Rađom kažnjeni od strane komunističke vlasti. I zbog toga bi Rađa znao reći da ne voli palačinke, jer su ga one otjerale u zatvor.

Ugodnu raspravu o Rađi zaključila je gospođa Bacelj koja je također istaknula prijateljstvo Rađe s njenom obitelji. Naglasila je njegovu ljubav prema Domovini kazavši da je Rađa toliko volio Hrvatsku da je znao doći do granice Austrije i duboko udahnuti zrak jer se na taj način osjećao bliže Hrvatskoj.