Prof. dr. sc. Miljenko Buljac: ‘Imamo pravo govoriti mjesnim, obiteljskim govorom, ali možemo postati nerazumljivi drugima’

U emisiji ‘100 ljudi 100 ćudi’ Hit radija, koja je bila na programu danas, 25. listopada gostovao je prof. dr. sc. Miljenko Buljac, umirovljeni gimnazijski i sveučilišni profesor.

Na početku emisije prof. dr. sc. Buljac prisjetio se svoga djetinjstva u Hrvacama. Bio je peto dijete u obitelji i kao sva druga djeca vrlo rano je morao pomagati roditeljima. Iz toga vremena posebno se prisjetio kako je kao dijete kući u kanti nosio vodu s izvora Vojskove te kako je u školu išao biciklom. Nerijetko je, kako nam je otkrio, na putu od kuće do škole bio izložen svim vremenskim (ne)prilikama, no to ga nije sprječavalo da nastavi svoj put.

‘Već u Gimnaziji sam pisao pjesme i objavljivao u listovima. Čak su mi ‘Splitske mogućnosti’, časopis koji je objavljivao već afirmirane zrele pjesnike i teoretičare književnosti i kulture, davne 1968., a tada sam bio u drugom razredu Gimnazije, objavio četiri pjesme’, otkrio nam je prof.dr.sc. Miljenko Buljac.

Prisjetio se i nastavka svog školovanja i života u Zagrebu, za kojeg je kazao da je bio uređen, europski grad kojeg su neki uporno, nepravedno ‘bacali’ na Balkan. Nakon tri godine i devet mjeseci Buljac je završio dvosmjerni studij u Zagrebu, nakon čega se vratio u Sinj, odnosno u rodne Hrvace. Zaposlio se u sinjskoj Gimnaziji, gdje je generacijama sinjskih gimnazijalaca predavao Hrvatski jezik i književnost, a jedno vrijeme je u istoj ustanovi bio i pedagog.

Govoreći o prenošenju znanja mlađim generacijama, prof. dr. sc. je između ostaloga kazao kako mu je puno lakše bilo raditi kao sveučilišni, nego gimnazijski profesor.

‘Moje programe za Sat razrednika i danas koriste u školama, ne samo u našoj Gimnaziji, nego i u drugim školama, kako čujem. Isto tako, na fakultetu sam izradio šest silabusa za šest raznolikih predmeta, odnosno kolegija i to je bila novost. U Splitu sada otvaraju studij logopedije, a gore u Hercegovini, upravo zahvaljujući meni, mogli su otvoriti taj studij, jer sam izradio silabuse i za ona područja koja nisu bila moja, odnosno dao sam sugestije’, otkrio nam je prof. dr. sc. Miljenko Buljac.

Na pitanje govore li Hrvati danas hrvatskim književnih jezikom prof. Buljac je odgovorio:

‘Ne govorimo hrvatskim književnim jezikom. Mi smo izvorni govornici i mi imamo pravo govoriti mjesnim govorom, obiteljskim govorom, samo prijeti nam opasnost da budemo nerazumljivi drugima. Književni jezik je jezik kulture, dograđeni jezik koji ima svoju gramatiku, svoje pravopise, priručnike, rječnike. Dakle, to je književni jezik i književni standard. Mi smo zahvaljujući Bogoslavu Šuleku, negdje tamo u 19. stoljeću, u svoj jezik unijeli oko 350 riječi koje danas koristimo kao naše, hrvatske riječi, a on ih je donio iz češkoga i malko ih prilagodio, dakle, od izleta, kolodvora i kišobrana i tako dalje. To bogatstvo drugi nemaju i nisu htjeli ući u to, ali su nam htjeli oteti i naš jezik i našu kulturu. Tako se i danas drugi narodi ponose našim Gundulićem, Ujevićem, Andrijom Kačićem Miošićem koji je slavljen u cijelom slavenskom svijetu…’.

O prof. dr. sc. Miljenku Buljcu u emisiji je govorio njegov prijatelj i kolega, prof. Marko Duvnjak.

Emisiju ‘100 ljudi 100 ćudi’, u kojoj je gostovao prof.dr.sc.  Miljenko Buljac možete poslušati OVDJE.