Proslava sv. Nikole Tavelića u Brnazama

U Župi Gospe Sinjske u filijalnoj zajednici u Brnazama, u nedjelju 15. studenog 2020. proslavljen je sv. Nikola Tavelić zaštitnik mjesta i zajednice. Ovogodišnje 51. Tavelićevo u Brnazama (1969. – 2020.) proslavljeno je pod geslom: ‘Sv. Nikola, isprosi nam od Boga zdravlje duše i tijela.’

Prije početka misnog slavlja blagoslovljen je obnovljeni crkveni barjak s likom sv. Nikole Tavelića i Gospe Lurdske, suzaštitnice zajednice. Barjak je obnovljen milodarima mještana i Tavelićevih štovatelja. Misno slavlje predvodio je fra Blaž Toplak, definitor Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu uz koncelebraciju fra Antonia Mravka, župnog vikara u Župi Gospe Sinjske i odgojitelja u Franjevačkom sjemeništu u Sinju. Zbog epidemološke situacije misno slavlje se održalo na vanjskom prostoru kod Društvenog doma u Brnazama.

Fra Blaž Toplak u homiliji je istakao kako je sv. Nikola prvi hrvatski kanonizirani svetac te upozorio na zaborav brojnih mučenika i svetaca iz hrvatskog naroda koji nisu kanonizirani:

‘Jedan smo od najstarijih kršćanskih naroda Europe a prvog službeno proglašenog hrvatskog sveca dobili smo tek god. 1970. Prošlo je punih 579. godina od mučeničke smrti sv. Nikole i njegove braće franjevaca. O razlozima zašto se to nije dogodilo i prije odgovornost leži i na nama samima. Ne možemo očekivati da drugi rade za proslavu naših svetih ljudi. To moramo mi sami učiniti.’

Istaknuo je kako je redovnički život sv. Nikole Tavelića  bio u znaku misionarskog poslanja u Bosni i Svetoj Zemlji:

‘Nikola je ugledao svjetlo svijeta oko god. 1350.u obitelji šibenskih Tavelića, starohrvatskoga plemena Šubića, što dokazuju i crveno bijelo plave kocke njegova obiteljskoga grba. U mladosti je bio ponesen idealom sv. Franje pa je stupio u franjevački red. Želja za misionarskim radom dovela ga je god. 1379. u Bosnu, gdje je 12 godina u najvećim poteškoćama bogumilima – paterenima propovijedao pravu kršćansku vjeru te ih veliko mnoštvo vratio natrag u krilo Katoličke crkve. Kad su nakon nenadane smrti prvog bosanskog kralja Tvrtka koji je umro 23. ožujka 1391., zbog borbe za nasljedstvo na prijestolju, u Bosni nastali neredi koji su onemogućili svaki duhovni rad, Nikola Tavelić je s dvojicom svoje subraće franjevaca – fra Adeodatom iz Ruticinijai fra Petrom iz Narbone – kao misionar pošao u Svetu zemlju. To će ga s dvojicom spomenutih i još s fra Stjepanom iz Kunea dovesti do mučeničke smrti.’

Opisujući mučeničku smrt sv. Nikole i trojice braće istakao je da je njihov misionarski rad bio nadahnut na Kristovim riječima: ‘Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, taj će ga spasiti’, te nastavio: ‘U vrijeme ‘Qurban Bajrama’ 1391. g. Nikola i njegova subraća u Jeruzalemu pred Omarovomdžamijom pozivaju muslimane da prihvate Isusa Krista kao jedinog Spasitelja. Nakon kadijine presude sasječeni su a njihovi zemski ostaci bačeni su u vatru, a pepeo im je razasut da ga kršćani ne bi poslije štovali kao mučeničke relikvije.’

Naglasio je opasnost ako kršćani samo govore o tradiciji a Boga ne stave u središte svoga života. Sv. Nikola je u središte svoga života stavio Krista Spasitelja:

‘Nerijetko se pitamo što je nama činiti u pogledu čašćenja svetaca, kad je u pitanju naš kršćanski život jer smo svi po krštenju pozvani na svetost. U vremenima prvih stoljeća dolaska na ove prostore naši stari su shvatili da trebaju biti čvrsti i postojani poput našeg krša, poput kamena živca, prema svakome tko se usudi dirati u te naše vjekovne svetinje, krst časni i slobodu zlatnu, zalog naše opstojnosti i budućnosti. A pitomi i blagi poput Sinjskog polja što se sterepred nama prema svakome tko želi s nama dijeliti ljepote vjere i baštine naše. Krist je upozoravao učenike i ostale sunarodnjake da se samo od uspomena na sinajski savez ne može živjeti. Mi bi danas rekli tradicija je lijepa. Tradicija vjernosti Bogu i narodu ovog Cetinskog kraja veličanstvena je. Ali se samo od toga ne može živjeti, a pogotovo još manje samo na tome budućnost graditi. Boga treba prihvatiti u vremenu i prostoru. Bogu treba dati mjesta u svome životu.’

Istaknuo je kako nam je sv.  Nikola Tavelić potreban u današnjem vremenu kako bi uvijek bili svjesni identiteta hrvatskoga naroda u Crkvi i svijetu:

‘Sveci poput sv. Nikole potrebni su nama kako bi mogli pravo shvatiti svoju hrvatsku povijest te usvakom vremenu i trenutku spoznati prave vrijednosti života na koje nas poziva evanđelje. Jedino tako moći ćemo biti znak Božje prisutnosti među ljudima kao što je to i Isus Krist bio i ostao poradi nas u ljubavi prema nama. Kao što je to bio sv. Nikola i njegova franjevačka braća, mučenici za vjeru. Braćo i sestre, budite na ponos svoga roda, naroda i Crkve Božje, a sveti Nikola i svi sveti ovoga cetinskog kraja koji su umrli kao mučenici za vjeru i domovinu bili vaša snaga i vaša pratnja na ovozemaljskim putovima.’

Za ovo slavlje vjernici su se pripremali trodnevnom duhovnom pripravom koju je od 12. – 14. studenog predvodio fra Antonio Mravak, župni vikar. Prva proslava Tavelićeva u Brnazama održana je na blaženikov dan 14. studenog 1969. godine. Tavelićeva zajednica u Brnazama preko tjedna i nedjelje okuplja se u Društvenom domu u Brnazama dok traje izgradnja nove crkve. Izgradnja nove crkve i pastoralnog centra počela je 11. studenog 2018. godine.