‘S Alkarom u srcu’ – sjećanje na Milorada Bibića Mosora

Utakmice Alkara nisu samo jedan uobičajni događaj sportskog natjecanja. Tu su neki drugi, posebni rituali – fanatično navijanje, atmosfera i življenje za svoj klub. Ove riječi manje-više govore svi suparnički treneri i igrači nakon što odigraju susret s Alkarom. Svi oni jednostavno se dive sinjskoj publici i Alkaru.

Mnogo je onih koji su životom izvan granica sinjskog kraja, ali Alkara i Sinj vole ili su voljeli na poseban način. Jedan od tih je i istinski sinjski prijatelj – Milorad Bibić Mosor. Prošlo je već osam godina otkako je Mosor odigrao svoju zadnju životnu utakmicu. Nije uspio osigurati barem produžetke, moralo se partit.

Novinar, sudac, košarkaš, delegat… puno je toga radio u životu. Naravno, volio je svoje Žute, divio se velikom Zadru, ali njegovo srce na poseban način kucalo je za sinjskoga Alkara, za Maligane, za Sinj i njegove sinjske prijatelje.

Često i u različitim priogodama Mosor je bio gost Sinjana. Uvijek je bio domaćinski dočekan, bilo da se radi o košarkaškim susretima ili prigodnim svečanostima. Zbog toga mu je uvijek bilo drago doći u Sinj.

‘To su gostoljubivi ljudi, od srca te primaju. Sjećam se jednom prigodom 1989. kada je Jugoplastika osvojila svoj prvi naslov prvaka Europe, Rađa, Sobin i ja došli smo u jednu gostionicu u Sinju. Ja sam s 204 cm bio najniži u toj ekipi. Kad nas je ugleda, gazda je kroz smijeh reka ‘zabranjeno je ovdje ulaziti na konjima’, u svom je stilu često prepričavao Mosor.

Alkaru nikada nije nedostajalo potpore od Milorada Bibića Mosora. I uvijek je na svoj način znao uputiti dobre želje svom košarkaškom miljeniku.

‘Alkaru želim svako dobro i mnogo uspjeha, ono što sam sebi želi. U Sinju imam mnogo dragih prijatelja i poznanika, kao što je meni najdraži čovik, otac sinjske košarke – veliki Stipe Vrcan.’

Bio je Mosor u dosta prigoda i sudac i delegat, novinar koji je radio na Alkarevim utakmicama, a te dojmove i doživljaje znao je na orginalan način podijeliti sa svima:

‘Ono što sam ja doživljavao u Sinju, to je neopisivo. Kada igra Alkar i naviju Maligani to je posebno. One velike 1995. godine kada je Alkar pobijedio Cibonu koju je trenirao Aco Petrović, a moj prijatelj Goran Sobin odigrao jednu od najboljih utakmica u životu, meni kao delegatu na parketu tresao se stol i stolica. To nema nigdje! Nije ovo fraza nego jednostavno istina. I kada je u pitanju balun, tu u navijanju Torcidi nitko nije ravan. Ali kada je u pitanju košarkaško navijanje, tu su zadarski Tornado i sinjski Maligani neprikosnoveni i najorginalniji u Hrvatskoj’, stalno je znao naglašavati svima koji toga nisu svjesni.

Na kraju ovog prigodnog sjećanja na velikog sinjskog prijatelja valja se prisjetiti riječi koje je legendarni Mosor napisao za monografiju ‘Sinjska košarkaška bajka’, autora Sretana Ugrina i Filip Modrića.

‘Alkar i dalje uspješno korača najjačom ligom Hrvatske. Tamo mu je i mjesto! Na ponos svih onih koji su pisali sinjsku košarkašu povijest. S Maliganima na tribinama oni će, tu dvojbe nema, i dalje gađati i pogađati u – košarkašku sridu! Imati jak i uspješan košarkaški klub Alkar, to je junački Sinj i zaslužio!, napisao je daleke 2006. Milorad Bibić Mosor, a te riječi sigurno vrijede i dan danas.

Hvala ti Mosore na svemu,

Cijeli tekst s naslovom ‘S Alkarom u srcu’ koji je Milorad Bibić Mosor napisao za monografiju ‘Sinjska košarkaška Bajka’ objavljen je na portalu Ferata 4. travnja 2011. na Ferati i može se pročitati OVDJE.