Saša Tadinac ‘upecao’ čovječju ribicu

Tekst i foto: Saša Tadinac

Čovječja ribica (Proteus anguinus), endemični vodozemac iz porodice glavašica, našla se u objektivu triljskog fotografa Saše Tadinca, koji nam šalje i popratni tekst.

Tijelo Čovječje ribice je izduženo i duguljasto, odrasle jedinke imaju vanjske škrge pomoću kojih dišu, mada još dišu i putem pluća i kože. Glava joj je velika, izdužena i kruškolika, većinom je zbog loše pigmentacije blijedožućkaste ili bijelo crvenkaste boje. Na kraju duguljastog tijela ima spljošteni rep koji je kraći od tijela, sa strana ima nogice te na prednjim po tri prsta dok stražnje imaju samo dva, u prosjeku naraste od 20-30 cm, s tim da su mužjaci manje veličine od ženki.

Budući da je vodozemac koji živi duboko pod zemljom, stanovnik je podzemnih voda, na površinu isplivaju jedino uslijed velikih bujica i obilnih padalina, to ujedno za većinu njih znači i smrt, rijetki primjerci se uspiju vratiti nazad u sigurnost podzemnih bazena iz kojih su izbačeni vodenim bujicama. Čovječja ribica je strogo zaštićena vrsta, kao takva nalazi se na popisu zaštićenih vrsta u Republici Hrvatskoj.

Kao endemična vrsta, Čovječja ribica spada i u područje Dinarida, gdje živi u podzemnim vodama dinarskog krškog reljefa Hrvatske. Stalni je stanovnik u podzemnim rijekama i jezerima krškog dijela Dinarskog gorja.

Često su pojedini autori navodili susrete s ovim endemom na području Istre, Like, Dalmacije, tako da nije nikako poseban novitet susresti ju na našem području od izvora Gorućice, preko pojedinih podkamešničkih izvora, do Vedrina i Garduna. Fotografije u prilogu su primjerci snimljeni na triljskom području. No, neophodno je kontinuirano ukazivati na važnost vrsta i jedinki, posebno na raznolikosti istih. To je bogatstvo živog svijeta i potrebno je poduzimati sve aktivnosti radi očuvanja te raznolikosti.