svabo

Sedma slavonska priča A. Botića – Ivica i Mira Baković iz Bizovca: U naše dvorište donijeli smo dio cetinskog kraja

Autor/ica
Objavljeno: 2 srpnja, 2021
bakovići

Ostavljamo Triljane i njihovu Vrbanju u njenoj županjskoj Posavini i na kraju ovih slavonskih priča putujemo do mjesta o kojemu je davno zapisano: ‘Ovdje u Bizovcu, u bogatoj slavonskoj ravnici, u pitomom mjestu okruženom poljima žita, suncokreta i kukuruza izvire davno nestalo Panonsko more’.

U tom mjestu, 18 km zapadno od Osijeka, gdje s 1980 metara izvire termalna voda smjestio se Bizovac i njegove toplice. Razlog dolaska u ovaj kraj bilo je upoznavanje s čovjekom kojega u programu Hit radija često čujemo, ali ne vidimo. Naime, svako malo nam se iz Bizovca u glazbenu emisiju Cappuccino javi Ivica Baković korijena cetinskih. Kao što i jedna pjesma kazuje ‘krv dalmatinska, duša slavonska’, tako je i kod njega.

U prelijepo uređenom i prostranom dvorištu Valpovačke ulice na broju 64 čekao je domaćin Ivica i njegova životna suputnica Miroslava.

dvorište

Odmah se dalo primijetiti kako je ovdje bila nekakva fešta. Puno stolova, stolica, pribora za objedovanje, suncobrana još je bilo u dvorištu Bakovićevih. Na upit što je ovo, stiže brzo odgovor: ‘Udali smo našu Adrijanu’.

Naravno,uz dobru i hladnu domaću šljivovicu počne Ivica Baković besjediti o svojoj obitelji, svojim korijenima i životu.

‘Moji su podrijetlom iz Bajagića. Moj ćaća Stipe bio je najstarije dite, rođeno 1914. godine u deseteročlanoj obitelji mog dida Ivana zvanog Ivić i babe Ane zvane Penjuša, jer se divojački zvala Penić. Čudna su putovanja mojih starijih. Kako se u tom kraju jedva preživljavalo i živilo uglavnom od stočarstva, tako su živili i moji. Gonio je did Ivić s obitelji u proliće blago na ispašu preko Vagnja u Livanjsko polje koje je bilo bogato ispašom. Međutim, tada početkom dvadesetog stoljeća zaredale duge i teške zime, pa se oni odlučili trajno nastaniti na Livanjskom polju, točnije u selu Prolog. Tamo su napravili kuću u dijelu sela zvanom Poddraga, uz sami put Livno – Sinj. Ćaća je kao vrlo mlad morao krenuti u bili svit, zarađivati kako bi pomagao obitelj. U Novom Sadu 1926. izučio je trgovački i stolarski zanat. Roditeljima se vratio 1940. pred rat. Radio je sve i svašta, ponajviše kao putar na makadamskim cestama’, kazuje Ivica, pa nastavlja pripovijedati o drugom dijelu obitelji, s majčine strane.

‘Moja mater Anica rođ. Andabaka, od ćaće Pere i matere Ivke, rođena je 1925. godine. Njeni su korijeni od Badnja iz Drniša. Moji su se roditelji upoznali u ratnom vihoru i uzeli 1943. godine i vinčali u župi Čuklić. Neko vrime su živili u selu Golinjevu. Tribalo je nakon svega, rata, bolesti, krenuti ponovno za boljim životom. Tako je moj ćaća prispio u Slavoniju Habjanovce 1947. godine, a mater se vratila njegovim roditeljima u Prolog. Ona je ćaći vamo došla 1950. godine. Nakon toga 1964. godina prošlog stoljeća prispili smo u Bizovac. Ćaća je preminuo 1978., a mater 2010. godine. Mene su dobili nakon devet godina braka, 1952. godine. Velika je bila radost za njih, posebno za mater Anicu koja je imala velikih zdravstvenih problema koje su nastajale kao rezultat teškog rada i po kiši i po suncu kopajući kanale s ćaćom pomažući mu u poslu’, kazuje Ivica.

Ivica s roditeljima

Ivica Baković s roditeljima, obiteljski arhiv

Sve ovo pozorno sluša gospođa Miroslava, znana ka’ Mira, pa započne ona kazivati o zanimljivostima koje se vežu za njen djevojački život.

‘Ja sam podrijetlom iz Lučana. Bila sam do udaje Batarelo. U Lučanima mi živi brat Bogomir kojega svi doli zovu Nikica, a imam i sestru u Zagrebu. Moga Ivicu upoznala sam na studiju u Rijeci, gdje smo završili Ekonomski fakultet 1976. Nakon toga oženili se,  živili u Rijeci, pa potom ubrzo pravac Bizovac. Imamo sina Damira i ćer Adrijanu , te troje unučadi’, priča Mira, dodajući kako se morala naviknuti na ovaj slavonski život.

‘Ispočetka nije bilo lako. Ja sam imala na umu ostati uz more, ako ne u Dalmaciji, onda u Rijeci. Međutim, Ivica je bio jedinac u roditelja i nije bilo druge nego pravac Bizovac i tu smo započeli naš zajednički život. Poslije studija i ženidbe ovdje smo dobili odmah posao i tako je to krenulo’, Kazuje gospođa Mira o životu kraj Bizovačkih toplica.

VJENČANJE A BAKOVIĆ

Obitelj Baković na Adrijaninoj svadbi, obiteljski arhiv

Spomenuta fešta na početku ovog zapisa bila je u znaku udaje njihove kćeri Adrijane, hrvatske glazbenice, na što su posebno ponosni.

‘Bilo je to prije nekoliko dana, puno dvorište, pisme, prijatelji, tamburaši i rodbina. Bilo je predivno i mi smo ponosni na našu Adrijanu. Uz to što lipo piva, nije zanemarila školu. Magistrica biologije, nastavnica klavira, autorica i izvođač pjesama, to je naša Adrijana’, s ponosom ističu Ivica i Mira Baković, koja nije mogla ne spomenuti svoje iz Lučana.

‘Bilo je njih 15-tak na svadbi. Brat Nikica, njegova obitelj, nećaci nam i drugi iz bliže nam rodbine. Bilo je predivno, donili su moji Lučanjani dio cetinskog kraja u moj dom, a to je razgalilo moje srce i dušu. Čut u srcu Slavonije našu pismu, to je nešt’, kazuje Mira Baković.

I dok je ona govorila o svojima, o Lučanima, njen Ivica pravi veseljak za društvo otišao je do kuće po svoju drugu neizostavnu družicu, a to je harmonika.

BAKOVIĆ IVICA

‘Već ti ja s harmonikom drugujem 40-tak godina. Mi smo ti prava glazbena i vesela familija. Adrijana već poznato glazbeno ime, sin Damir vođa poznatog tamburaškog sastava Orion iz Osijeka, supruga Mira neizostavna članica našeg župskog zbora, a ja volim pivat, uveseljavati ljude, to mi je u srcu i duši. To nam je Bog dao i njemu se uvijek molimo’, kazuje Ivica pa potom počne prebirati po harmonici pjevajući slavonske i starogradske pjesme.

Na red je došla i tema Bizovačke toplice.

‘Veliki dio radnog vijeka proveo sam u toplicama. U tri mandata bio sam ravnatelj Bizovačkih toplica. Tu je lječilište, misto za odmor. Termalna voda koja izvire s dubine od 1980 metara, čija je temperatura 98 stupnjeva i može se takoreći u njoj jaje skuhati. Virujem kako sam odradio vrlo dobro posao vodeći Bizovačke toplice’, kazuje Ivica.

Uistinu je to tako, jer provjerili smo iz raznih zapisa, novinskih izvješća kako su krajem 80-tih i početkom 90-tih godina toplice Bizovačke ostvarivale odlične rezultate poslovanja i stvarale najveću vrijednost u razvoju cijele Općine Bizovac, za što je posebno zaslužan Ivica Baković koji je za taj rad dobio značajna državna priznanja, a bio je i na istaknutim dužnostima u udrugama hotelijera i Hrvatske udruge poslodavaca. Uz sve o toplicama, Bakovići su podsjetili kako uz svoje toplice Bizovac njeguje izvornu tradicijsku baštinu bizovačkog zavičaja i s jedinstvenom, prepoznatljivom i osebujnom ženskom narodnom nošnjom.

kud bizovac

Ženska narodna nošnja Bizovačkog kraja-arhiv KUD Bizovac

Na kraju ove posljednje slavonske priče, Ivica i Mira Baković imali su još podosta toga kazati, ali i najaviti:

‘Od mali nogu, od dvi godine ćaća me vodio u kraj di je rođen tako da ja znam puno o kraju mojih predaka. Imamo mi rodbine u Bajagiću, Lučanima, Hrvacama, Karakašici, Sinju, ostalo je njih i u Prologu. Učio me našim vrijednostima, ali I to da smo hajdukovci. Od dida Ivića, priko ćaće, mene, žene Mire, do sina i kćeri, unučadi, nama je u srcu samo Hajduk’, s ponosom ističe Ivica, dodajući kako su oni ovdje u Bizovcu jedni podrijetlom iz Cetinskog kraja.

‘Mi ti skoro svake godine dođemo za Alku i Gospu u naš Cetinski kraJ. Neizostavna nam je velika misa za Gospu. Nadam se, ako bude zdravlja, evo nas i ove godine. Tu nađemo mir, ponos, nešto posebno, sve je lakše uz našu Gospu’, kazuje na kraju Mira Baković, pokazujući nekoliko kamena smještenih među zelenilom njenog dvorišta, koje je donijela iz Lučana, kako bi im svakog dana bili pred očima i na taj način s njima bio i njihov Cetinski kraj.

kamenja

‘Zajedno uživamo u ovom našem Bizovcu, u svojoj dici i unučadi, a vjera nas učvršćuje i daje nam snagu da dalje uspješno kročimo kroz život. Za sve u životu zahvaljujem pokojnima ćaći Stipi i materi Anici koji su se žrtvovali da ne osjetim težinu života kojom su oni živjeli žrtvujući se za mene. Odgojili su me, postavili na noge i naučili da su poštenje, čast i vjera smisao življenja’, kazuje na kraju Ivica Baković.

Pozdravili smo se uz dobre želje kako ćemo se ponovno sresti u Sinju ovih kolovoških dana za 306. Alku i Veliku Gospu, a tada će nam bećar Ivica i njegova Lučanka Mira biti gost u studiju Hit radija, malo ćemo po dalmatinski predikatI ili slavonski divaniti.

Print Friendly, PDF & Email

Na vrh