Šimun-Čarli Botica pobjednik Natječaja za novu skladbu festivala Zagrebačko glazbeno proljeće

Izvor: Zagrebačka filharmonija

Šimun-Čarli Botica pobjednik je Natječaja za novu skladbu koji je raspisao festival Zagrebačko glazbeno proljeće u organizaciji Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog i Zagrebačke filharmonije.

Prema odluci stručnog povjerenstva kojeg čine Tomislav Oliver, Zoran Juranić i Dawid Runtz, nagradu je osvojila Passacaglia, za orkestar Šimuna-Čarlija Botice.

Drugo izdanje Festivala, usmjerenog na hrvatsku glazbenu baštinu, održat će se od 8. do 11. svibnja ove godine i bit će posvećeno Stjepanu Šuleku, skladatelju, violinistu i pedagogu, nekadašnjem profesoru na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu koji je profesionalizirao i formirao Studij kompozicije u Hrvatskoj.

Prošle, sadašnje i buduće naraštaje hrvatskih skladatelja povezuju povijesne, kulturološke, tradicijske i umjetničke značajke koje zajedno tvore jedinstven glazbeni spoj. Cilj natječaja bio je potaknuti skladatelje i skladateljice u povezivanju dostignuća suvremene glazbe s djelima Stjepana Šuleka.

Nagrađenu skladbu praizvest će Zagrebačka filharmonija pod ravnanjem šefa dirigenta Dawida Runtza 9. svibnja 2025. u Velikoj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog u sklopu 2. festivala Zagrebačko glazbeno proljeće.

Autor o skladbi Passacaglia, za orkestar:

‘Passacaglia, za orkestar, mogao bih reći, svoj glavni oslonac ima u jednom ključnom akordu – upravo onom akordu kojim započinje, ali i završava. U početnim, izrazitim naletima, najviše budi onu iskonsku ekspresiju i temperament pojedinca; postavlja i priprema teren za pojavu glavne teme – teme passacaglie. Ona se s vremenom sve više modificira i organski izrasta iz praktički ničega u nešto intenzivno, iskonsko. Želja mi je bila napraviti suptilno orkestralno prelijevanje iz varijacije u varijaciju da se kompletno izlaganje svih varijacija doživi kao jedna kontinuirana, neprekinuta misao, a, možda paradoksalno, materijal uvoda skladbe poslije iskoristiti i za njezin vrhunac. Premda mi je uvijek teško opisivati vlastitu glazbu nečim izvanglazbenim, ovu Passacagliu mogao bih poistovjetiti s protokom ljudske misli – izlaganjem neke glavne ideje, zatim razmišljanjem o njoj koje nas dovodi do zaključka, zaključka koji može biti i točka, i upitnik, i uskličnik, kako za koga.’