Sinj (7): SPLITSKI NADBISKUPI STJEPAN COSMI I STJEPAN CUPILLI

SINJ (7)

SPLITSKI NADBISKUPI STJEPAN COSMI I STJEPAN CUPILLI

S T J E P A N  C O S M I  – Splitski nadbiskup, rođen u Veneciji 1629. godine. Stupio u red regularnih klerika 1646. (lat. Ordo Clericorum Regularium a Somasca). Filozofski studij završio u Rimu, teološki u Milanu. Kao general somaskanske družbe djelovao u Veroni od 1674. do 1677. godine. Splitskim nadbiskupom imenovan 1678. godine, ali je zbog zapreka što ih je postavila mletačka Republika službu preuzeo tek 1682. godine. Prihvatio je i pomogao u razmještanju izbjegli hrvatski puk i fratre iz Bosne i Hercegovine 1687. godine. Umro je u Splitu 1707. godine. Otvorio splitsko sjemenište (1700), doveo u Split kapucine i isusovce, podupirao osnutak Ilirske akademije (1703), pomagao izdavanje glagoljskih crkvenih knjiga. Branio je običajem stečena prava hrvatskog jezika u splitskoj katedrali i nastojao ih unaprijediti.
Hvali rad fratara u Sinju, piše vlastima i moli ih da pomognu fratrima: Svjedočim in verbo veritatis… da treba naglasiti da prisustvo i nastojanje rečenih otaca drži puk u posluhu Vlasti i u isto vrieme i u pobožnosti kršćanskoj i bogoljubstvu Svetoga Zakona (Sinjska spomenica, Sinj 1965. str. 42)

S T J E P A N  ( G A S P A R E )  C U P I L L I  – Trogirski biskup i splitski nadbiskup, rođen u Venecija 1650. godine. Veliki čovjek, veliki svećenik, veliki nadbiskup, veliki dobročinitelj… Odgojen u Somaskanskoj Družbi gdje je  postigao izvrsnu humanističku i teološku izobrazbu; u kolegiju družbe u Ferrari predavao je retoriku od 1681. do 1694. godine. Godine 1699.  imenovan je trogirskim biskupom, a 1708. godine postaje splitski nadbiskup. U teškim vremenima turske najezde i osvajačkih pohoda brani napadnute dijelove svoje nadbiskupije. Posvećuje posebnu brigu sjemeništu, podržavajući Ilirsku akademiju (utemeljenu 1703.) u Splitu i Della Bellin rad na sastavljanju hrvatskog rječnika i gramatike.
Za vrijeme opsade Sinja uputio se pod zastavom u pomoć sinjskim braniteljima, ali dalje Dicma nije mogao proći, odakle piše papi Klementu XI da se moli za Sinj. Svetu misu zahvalnicu, za slavnu pobjedu, drži u Splitu, Klisu i u Sinju, hvali branitelje i slavi Gospu, koju nakon slavne pobjede 16. rujna 1716. godine kruni zlatnom krunom koje resi njenu Sliku do dana današnjega. Umire u Splitu 1719. godine.

PISMO PAPI KEMENTU XI.

S V E T I   O Č E !

Po milosrđu Gospodnjem nismo uništeni od turskih napadaja. Nevolje i teškoće odasvud nas opkoljuju. Bijes Turaka opsjeda sinjsku tvrđavu i opijen prekomjernom obiješću ne prestaje mahnitati. To je gorčina moja najgorča, uznemiren sam, Sveti Oče, ali ne zbunjen: mačevima bezbožnih Turaka odasvud sam napadan i izmučen gotovo do smrti, uzdižem ufanje svoje Njemu, koji mislim da je, ispitujući pravedno dubinu moje duše, sve ovo (pripustio) radi mene grješnika. O da sve mogu u Njemu koji me krijepi, o da prihvatim primjere strpljivosti i primjere velikosvečeničke postojanosti. Tvoja je dužnost, Sveti Oče, po božanskoj službi biti s izmučenima. Pruži, dakle, vjernim kršćanima pomoć svoje moći koliko s molitvama i oprostima, toliko s novcem i s ljudstvom, naime, ožalošćenima si tješitelj pomažući svima u nevolji, dužnost ti je utješiti blagošću očinskog srca mene i moje uznemirene vjernike  u biskupiji. U ovoj hladnoj zimi naših nevolja daj da se tvoje cvijeće i pomoć tvoje moći odmah pokažu na zemlji našoj i neka procvjetaju vinogradi naši, neka se razliju u ugodan miris. Bog neka učini da cvijeće tvoje pomoći u Dalmaciji donese ploda, neka se milost Klementa (pape, op. p.) meni i kršćanskom puku i sinjskoj tvrđavi i očinska pomoć sinjskom narodu pretvori u veselje,a Turcima neka donese poraz i propast. Neka bude Gospodin Bog uz tvoje želje koji u svojoj ruci drži tvoje srce; a tebe Sveti Oče, moju nadu u danima moje žalosti, neka sačuva jaka na utjehu ožalošćenih. To želi, vezan ljubavlju, svladan dobročinstvom, prostrt pred tvojim svetim, tužan i žalostan.

Selo Dicmo, 9. kolovoza 1715.

Ponizni sluga tvoje svetosti

Stjepan, splitski nadbiskup

(D. FARLATI, Illyrici sacri, str. 538.)

Fra Mirko Marić

(nastavlja se)