mel

Sinjanje (I): Ugodni razgovor naroda sinjskog (Slaven Kardoš)

Autor/ica
Objavljeno: 5 siječnja, 2016

dvi bakice pričaju1

Od 5. siječnja 2016. godine vas na Hit Radiju očekuje nova sezona emisije Sinjanje. Povodom nove sezone objavljujemo tekst našeg vjernog slušatelja i čitatelja, učitelja Slavena Kardoša, pisan ikavskom štakavicom.

UGODNI RAZGOVOR NARODA SINJSKOG

Pod starom murvom side Kata i Manda. Omara pritisla. Zabacile šudare priko glave i mašu granama potrajući muve. Muve zunzulje, brekulje zuje od murve do murve, al ne ometaju ćakule:

Kata: E moja prijo. Viš ti da više ni murve niko neće. Ma prije bi na njoj bilo rebaca, žuna, kosovica, perušula, bekafiga, pelinka, a sad se nastovrljile ove zunzulje, sriću im njava odnija.

Manda: Je moja Kate. A spominješ li se ti kad smo bili drčulija? Dođe ćaća i prostre pod murvu mutap pa trene granu, a murve padaju ka krupa. Unda i pokupi u rešeto, a uto mater iznese vruću puru. Mi nagrnemo pa kusaj vruće pure i murava. A akoš za prav, usput bi izija i dlaka sa mutapa.

Kata: E, ko ne izde uže dlaka i vriću luga ni raja neće vidit. Ma nju đava je lipi odnija. Al joj je mali svit vengo meni vrckon u oko. (maše iznervirano granom goneći muhu) Čuj Mande, al da nisi dalje prostrla. Iman ti ništa za reć šta mi je Vinka kazala.

Manda: Nu, muko moja, a šta?

Kata: Sićaš li se ti kad je ono amoka u kuma Mate doša onaj đuveglija, ka alčak, sa onom limuzinom. Do zore se arčilo. Cili se karapelj pita šta je on i ko je on i šta se tu fešta. E vidiš, Vinka je guzicu raskopala dok nije doznala.

Manda: Ajde, puca.

Kata: E taj macmudan ti je zagonđija male Jele. I sad je zbabna, a đuveglije nema. Izgleda da je odperja.

Manda: A šta je sa vakulteton? Maloj je dobro išlo.

Kata: Piši dobro njava odnija. Vrnula se mala kući. Zacimentala se u kuću, a ni kum Mate nije više od špancira. A lole ni čut ni vidit, ka da je u jamu propa.

Manda: Ajde moja Kate kani se brljezgarija. Ol moja Mara nije bila uzor i dika. Ma lajone su toliko nabacale da sve lukšije i ražentavanja to nisu mogle oprat. Tribala je bit uškopica i sve to odjebat. Srićon naiša momak koji to nije obadava, vala dragom Bogu, i moja se Mara lipo uda. Ma eto, kum Mate je bio šparadur. Isplivat će on. A jopet, ža mi je male i daj Bože da ispane na dobro.

Kata: Ža je i meni male. Bila je uvik javljena, a onaj smrad od momka šmugnu. Koja budaletina, a mogla mu je sikira u med upast kod nake vamilije-

Manda: Jopet mislin, ko smo mi da deboto o tome zborimo? More bit da je mali ptiša poslon u svit. Sad ti je, moja Kate, širok svit. A šta ti znaš, jopet, nebi se pačala, oparena san pa ….

Mara (sva ushićena): Majko, tražin te deboto pola ure! Ma sva san ti kuntetna. Bila je Jela kuma Mate. Udaje se i oće mene za kumu.

Manda: Ajde sotoni. A za koga, sritna bila.

Mara: Spominješ li se majo ono kad je ono litos doša momak. Unda ju je zaručija i kum Mate je napravio feštu. E, za nj, za tog se udaje.

Kata: Ma, ol on nije uteka?

Mara: E neda Bag da je onako kako vi mislite. On je pomorac. Navigaje po svin morima, vratija se i sad se vinčaju. Ona će rodit i nastavit studirat, a on ima još ispit dva do diplome.

Manda: Eto moja Kate. Viš šta je život. Reci Vinki da život nije lako stimat. Moš se strombulat oli arivat.

Piše Slaven Kardoš, učitelj

ferata@ferata.hr
0997370409