Sinjska udruga nakon dvadeset godina ima prostor – ‘Rodilište kulture’

Tekst i fotografije: Udruga SKUP

Malo tko ima da prati lokalnu i regionalnu nezavisnu scenu, a da nije čuo i da nije upoznat s dugogodišnjim radom i angažmanom sinjske udruge SKUP (Sinjski kulturni urbani pokret). Na čelu s dugogodišnjim predsjednikom Antom Bilićem i programskom voditeljicom Jelenom Pavlinušić, udruga već preko 20 godina gura ludilo programe, kakvih se ne bi postidjeli ni puno veći gradovi od viteškoga Sinja.

Festival SARS definitivno je najprepoznatljiviji brend udruge, ali pamte se i vrhunske svirke u skvotiranoj Vojarni, filmske projekcije, izložbe i razni društveno-angažirani projekti… i usprkos stažu, nije došlo do zamora materijala. SKUP je posljednjih godina aktivniji nego ikad – od Kino palki, Mista za film, do oslikavanja murala na zgradi Gradskog kina i diskurzivnog programa Jesenjarenje, nižu se sjajni programi koji sve češće privlače publiku i izvan Sinja.

Međutim, u cijeloj priči nedostajala je jedna ključna karika – prostor za rad udruge. Jer, dvadeset godina raditi programe na otvorenom, uvijek u ljetnom periodu, sa strepnjom pratiti vremensku prognozu ili pak podstanariti na sat-dva u različitim prostorima, seljakati se, mijenjati lokacije događaja – poprilično je iscrpljujuće.

I zato je važna vijest da je sinoć, konačno, uz veliki trud članova i volontera udruge, otvoren prostor udruge i da je Sinj dobio Rodilište kulture. Po broju posjetitelja vidjelo se da su Sinjani i Sinjanke jedva dočekali otvorenje, a pogotovo uz glazbenu podloge Kensington Lime – Josipa Radića i Lovorke Sršen koji su divnom akustik sesijom oduševili posjetitelje. Led je probijen, prostor je ugledao svjetlo dana, a sada preostaje vidjeti kakav su program SKUP-ovci dalje pripremili i planirali.

Evo što su poručili iz udruge SKUP:

‘Zahvaljujemo svima koji su sinoć došli i podržali otvorenje prostora i rad naše udruge, svim našim članovima i volonterima bez čijeg truda ne bismo daleko dogurali. Također, zahvaljujemo GO SDP-a Sinj i Nikoli Vučkoviću jer su prepoznali važnost našeg rad u lokalnoj zajednici i ustupili nam prostor na korištenje, svim dobrim i dragim ljudima koji su nas na bilo koji način podržali – posebno Zvonimiru Čajiću na donaciji inventara i Anti Domazetu koji je sanirao problem odvodnje kišnice. Rodilište kulture zamišljeno je kao otvoreno mjesto susreta, stvaranja i dijaloga, gdje će se tijekom cijele godine odvijati razni kulturni sadržaji – od koncerata, radionica, izložbi do tribina i filmskih projekcija. Svi su dobrodošli i naša su vrata otvorena za sve koji žele nešto doprinijeti i napraviti za grad.’