Sinjski kovač njemačkih užitaka

Autor/ica
Objavljeno: 30 prosinca, 2015
ante_ivandic_febo

Foto: Livio Andrijić / EPH

Kada je uspješni građevinski poduzetnik Ivan Šteko  odlučio od 300 godina stare kovačnice u predgrađu Frankfurta napraviti elitni restoran, vjerojatno nije ni slutio kakav će uspjeh polučiti ovaj njegov izlet u ugostiteljstvo. Ugledni Hrvat najprije je uložio oko 1,5 milijuna eura u renoviranje stare kovačnice, novonastali restoran nazvao Hoechster Genuss Schmiede, okupio vrhunski tim suradnika i…

Ova Štekina Kovačnica užitaka već dvije godine nosi titulu najboljeg finog restorana u pokrajini Hessen, koja usput rečeno broji više od 6 milijuna stanovnika. U čemu je tajna uspjeha? Možda u tome što je Ivan Šteko u svojoj gastronomskoj kovačnici okupio sjajnu ekipu konobara i kuhara, od kojih traži visoki profesionalizam, a kako članovi ekipe sami kažu – ne miješa im se u posao. Znakovito, svi ovi kovači užitaka su Hrvati, a na njihovom čelu je poznati Sinjanin – Ante Ivandić Febo.

Zato smo na isteku godine odlučili porazgovarati s popularnim Febom, koji je ovih dana zahvaljujući ugostiteljskoj kovačiji progovorio s ekrana Hrvatske televizije i stranica Slobodne Dalmacije, pa je red ugostiti ga i na Ferati.

Ante Ivandić Febo rodio se prije više od 50 i manje od 60 godina u Sinju. Djetinjstvo je proveo u Hrvacama gdje je završio i osnovnu školu. Zanimljivo i šefica kuhinje frankfurtske Kovačnice užitaka je Hrvatačanka – Zrinka Radan, vrsna kuharica koja svojim kreacijama oduševljava goste ovog restorana u kojemu je iznimno teško naći slobodan stol.

Febo je u srednju školu krenuo u Split. Trebao je postati kuhar, ali je na kraju postao konobar. Na sreću, kako sam danas kaže. Iz tog davnog vremena ugostiteljskog obrazovanja kroz 5 stupanja u kojemu je stekao zvanje konobara specijalista, rado se prisjeća trojice divnih ljudi i dragih profesora – Karla Repaša, Ante Parata i Ivana Brstila. Od Sinjana, tada su s njim za konobara učili pokojni Slavko Bilobrk i Ivan Matić Okan s kojim se i dan danas rado prisjeti zajedničkih učeničkih i konobarskih vremena.

Prvog ljeta po završetku srednje škole Febo je počeo raditi na Hvaru, a radnu zimu proveo je na starom sinjskom autobusnom kolodvoru pod mentorskom palicom pokojnog Rika Gugića. Tog se vremena posebno sjeća po tome što je ustajao je u 4 sata ujutro i upoznavao legendarne sinjske ljubitelje oštre kapljice.

Nakon toga uslijedio je posao u hotelu Minerva u Podgori, a onda prelazak u novootvoreni hotel Alkar u rodnom Sinju. Tu je, slatko se smijući otkriva, dobio nadimak Febo. Glavni junak te priče je nekada poznati sinjski konobar, a danas vlasnik nekoliko restorana, kojemu ćemo zbog pikantnosti priče otkriti samo inicijale (AM-K). Bilo je to vrijeme kada su konobari bili friški, pa su iz jednog društva gledajući Antu Ivandića kojega nisu poznavali, AMK-a upitali – tko je ovaj novi? On im je odgovorio – Febo. Uslijedilo je dodatno pitanje – koji Febo? I odgovor – onaj koji vas je ….! Tako je Febo postao i ostao Febo.

Nakon nezaboravnog konobarenja u hotelu Alkar, Febo postaje voditelj kafića na novom sinjskom autobusnom kolodvoru, zatim voditelj restorana na Hipodromu, a onda slijedi Njemačka u kojoj provodi 15 konobarskih godina.

Febo se iz Njemačke vraća 2004. godine i počinje raditi u šoltanskom dvorcu Martinis Marchi kojega je temeljito obnovio i u njemu otvorio vrhunski restoran – tko drugi nego Ivan Šteko. Nakon toga slijedi nekoliko Febinih profesionalnih epizoda u Sinju, Splitu i Rogoznici, pa ponovni odlazak u Njemačku.

S velikim zadovoljstvom i neskrivenim ponosom Ante Ivandić Febo danas naglašava kako je ponovno zaposlenik Ivana Šteke, odnosno voditelj njegove Kovačnice užitaka – najboljeg restorana u Frankfurtu i okolici. Priča kako je riječ o ekskluzivnom restoranu od 40-ak mjesta u kojemu se služe njemački specijaliteti ali i dalmatinska jela, sve na najvišoj gastronomskoj razini. Kaže kako uvijek rade s najboljim sezonskim namirnicama koje kupuju izravno od seljaka na pazaru u blizini restorana. Gosti su im djelatnici frankfurtske gradske uprave, odvjetnici, farmaceuti i ostali poslovnjaci. Zaključuje kako su najbolja reklama Kovačnici užitaka – usmene preporuke, kojih očito na manjka.

Upitali smo Febu kolika je najveća napojnica koju je dobio kao konobar. Nije nam kazao kada i gdje se to dogodilo, ali jedna je njegova konobarska usluga težila gotovo nevjerojatnih 1,5 tisuća eura manće. Gospođa je došla s obitelji na ručak, račun je iznosio 550 eura, ona ga je platila i Febi pružila dodatnih 1,5 tisuća eura. On ju je upitao je li pogriješila i je li to previše, a ona mu je odgovorila kako je to previše za onoga tko nema, a ona ima i to mu daje od srca. Iznenađeni Febo ponuđeni novac je prihvatio i podijelio ga sa kolegama, također od srca.

Na pitanje namjerava li se za koju godinu skrasiti kao vlasnik kakvog malog sinjskog restorana, Febo odlučno tvrdi kako ga to ne zanima. Prisjeća se kako je jednom davno skupio nešto novca i poželio kupiti jedan poslovni prostor u Sinju. Kako mu je ipak nedostajalo nešto novca za pomoć je pitao pokojnog oca Božu koji mu je rekao kako novca nema, a prijedlog o prodaji zemlje oštro odbio. Tako je Febo umjesto poslovnog prostora kupio Stojadina, a ostatak ušteđevine ostavio u Istri, Trstu, Veneciji… Tako pitanje o restoranu pod stare dane, dodatno rezolutno odbija i zaključuje kako je najbolje biti dobar gost u tuđem restoranu.

Testirali smo voditelja najboljeg frankfurtskog restorana pitanjem o najboljim svjetskim vinima. Počeo je diplomatskom ogradom kako je to teško reći, ali onda je iz njega ipak procurilo – njemački Riesling No1 Hexamer, francuski Rose Chateau Les Crostes Prestige i dva talijanska vina Ornellaia iz Toscane i Gaja Barbaresco iz Piedmonta. Febo navodi kako u Kovačnici užitaka imaju i brojna hrvatska vina, ali razočarano napominje kako ove godine na najvećem svjetskom sajmu vina koji se održava u Dusseldorfu nije bilo hrvatskih vinara.

Kaže kako obožava sireve i u Njemačkoj voli pojesti dobar američki ramstek ili teleću koljenicu s pečenim krumpirima i kiselim kupusom.

Kada je u pitanju domaća spiza Febo je nepopravljivi tradicionalist pa spremno i odlučno nabraja – domaći pršut, arambaši s glavičkim kupusom i sinjska pašticada. Ipak dodaje kako na bi trebalo zanemariti ni pravu pancetu.

No koliko god Febo živio u svijetu stranih i domaćih gastronomskih čuda, sigurni smo kako bi sve te bjelosvjetske delicije bez razmišljanja mijenjao za fetu domaćeg sira njegove dobre majke Ljube i vrući uštipak uvijek mu vjerne supruge Ljilje.

Ali valja raditi, pa Ante Ivandić ni ovaj Božić neće provesti u svom Sinju i sa svojom obitelji. No Febo ne spada u one koji se žale, i na kraju razgovora, pun optimizma poručuje – pozdravite mi sve prijatelje i sve Sinjane i sve Cetinjane i sve Hrvate i sve ljude dobre volje… I čestitajte im Božić… I Novu Godinu…

Pozdravljamo Febo, pozdravljamo… I čestitamo… Čestitamo…

febo

Foto: Ana Kontić / Ferata

Print Friendly, PDF & Email
Facebook
Na vrh