Sinjski planinari osvojili grčki Olimp

Tekst i foto: Ivica Mastelić

Ukupno 55 planinara Planinarskog društva Svilaja iz Sinja i njihovi prijatelji zadovoljni i puni dojmova, ali i slika na fotoaparatima, vratili su se svojim kućama nakon sedmodnevnog izleta po Grčkoj i Makedoniji koji je trajao od 6. do 13. srpnja 2013. godine.

Planinarski bračni par Ivica i Tatjana Kodžoman, isplanirali su do u detalje ovaj izlet ne ostavljajući mjesta improvizaciji niti u jednom momentu. Prije samog polaska zacrtan je glavni cilj – osvojiti najviši vrh najljepše grčke planine Olimp, Mitikas (2917 m) što je u konačnici i ostvareno.

Olimp je najviša i najljepša grčka planina te je od 1983.g. pod zaštitom UNESCO-a, a sama je planina nacionalni park. To je ujedno i drugi po redu najviši vrh na Balkanu, iza Musale u Bugarskoj (2925 m) kojeg su sinjski planinari, samo njih devet, također uspješno osvojili 2009. godine. Stoga je ovo većini planinara bila prigoda popeti se na vrh s najvišom nadmorskom visinom u životu, što kod planinara izaziva poseban osjećaj.

Uspon na najviši vrh Mitikas(2917 m) pri samom kraju bio je zahtjevan i opasan, a većinu puta prolazi se uz ponor od nekoliko stotina metara, te zahtjeva dobro planinarsko iskustvo. Zbog specifičnih klimatskih obilježja i nadmorske visine, vrhovi Olimpa često su skriveni oblacima. Sinjani su ovaj put bili među rijetkim sretnicima kojima je Zeus bio naklonjen i dopustio da njegovu prijestolnicu zateknu vedru i osunčanu, iako ih putem do najvišeg vrha nije štedio te ih je častio kišom, tučom i vjetrom, a u svega par sati izmijenila su se sva godišnja doba.

Kako na Olimpu ima još 40 vrhova viših od 2000 m nadmorske visine, veliki dio grupe nije mogao odoljeti da ne osvoji i susjedni vrh Skolio (2912 m) svega 5 metara niži od strmog i opasnog Mitikasa.

Ono što je dalo posebnu draž ovom putovanju je činjenica da je ova grupa sinjskih planinara bila sastavljena od raznih generacija, tako je najmlađi penjač na Olimp imao 15, a najstariji 73. godine. I dok su stariji planinari pokazali da se mogu ravnopravno nositi sa svim izazovima ove lijepe planine, mlađi dio ove sinjske ekspedicije pokazao je da planinarenje u Sinju ima svoju budućnost. Tako se manja grupa hodajući cijeli dan, odvažila osvojiti još nekoliko vrhova na Olympu i posjetiti ostala planinarska skloništa.

Strme vrhove Olympa u obliku prijestolja koji izazivaju strahopoštovanje i sumnju da priča o Zeusu i grčkim bogovima nije samo legenda nego zbilja, treba uistinu doživjeti uživo. Kako ova nepredvidljiva planina može biti i opasna govore nam i male metalne pločice na stijenama kao uspomena na poginule planinare.

Među sinjskim planinarima koji su pohodili Olymp bilo je i nekoliko pripadnika HGSS-a, obavještajne točke Sinj. Nedugo nakon što se većina grupe spustila s najvišeg vrha Olympa u planinarski dom, stigla je informacija o teško stradalom mladiću, te su sinjski planinari vođeni pripadnicima sinjskih GSS-ovaca krenuli u akciju spašavanja nastradalog mladog Grka Theodora (20) koji je teško nastradao u podnožju najvišeg vrha. Nesretni je mladić klizavši 100-tinjak metara po zaleđenom snijegu završio u kamenom ponoru. Akciji spašavanja nesebično su se pridružili i ostali sinjski planinari, a zbog izuzetno teško pristupačnog i strmog terena, za mladog Grka prava je sreća u nesreći što su se taj dan u njegovoj blizini zatekli sinjski članovi GSS-a. Sinjani su mladog Grka na nosilima uspješno transportirali do doma, a zatim i do improviziranog helidroma gdje je unesrećeni ukrcan u helikopter. U akciji je sudjelovao i talijanski doktor koji se tu slučajno zatekao tako da je to bila prava međunarodna akcija spašavanja u kojoj se govorio hrvatski, grčki, talijanski, engleski, a iskustvo i uvježbanost za djelovanje u ovakvim situacijama nisu dali panici mjesta. Ova je priča na sreću svih nas i na sreću mladog grka imala sretan kraj, a neopreznog planinara stajala je samo polomljenih kostiju.

Osim dvije hladne noći u planinarskom domu na Olympu, koji je pokazao svu svoju ljepotu ali i surovost, vesela družina spavala je dvije noći uz Egejsko more, dvije noći uz Ohridsko jezero te jednu noć ispod Meteora (grčkih pravoslavnih manastira izgrađenih na visokim kamenim liticama iz 11. stoljeća).

Povratak kući nastavljen je kroz Ohrid, Bitolu, Tiranu te kroz Crnu Goru i BiH nazad u dragu nam i najljepšu Hrvatsku i naš Sinj. Nakon prijeđenih nešto više od 2000 km, ugledavši palke na alkarskom trkalištu vratili smo se u prostor i vrijeme gdje se polako osjeća alkarski šušur, a postavljanje šatora i vesela pjesma ostali su iza nas, u nadi da će se što prije ponoviti.

fotogalerija