Slaven Kardoš: Bonsai

Istaknuti sinjski zaljubljenik u prirodu, umirovljeni učitelj Slaven Kardoš poslao nam je još jedan tekst u kojem ovoga puta govori o bonsaiu.

Što je BONSAI biljka? Mnogi misle da je to vrsta biljke pa često na oglasima imamo ponude ‘sjeme od bonsaia’.

Zamislite da ste pokraj nekog starog kvrgavog stabla, ispucane kore sa dijelom suhih grana i bujne krošnje. Zaželite takvo stablo imati minijaturno u svom pitaru na balkonu. Eto, to je BONSAI. Takvo stabalce ne možete stvoriti čarobnim štapićem već strpljivim i dugim radom s puno ljubavi. Bonsai je širom svijeta poznat japanski izraz. (Bon – plitka posuda, sai – biljka ) Bonsai teži oponašanju prirodnog izgleda biljke.

Ljudi su od pamtivijeka uzgajali različite biljke u posudama radi ukrasa, začina, liječenja. No, legenda kaže da je oko 200 g.p.n.e. za vrijeme dinastije Han u Kini živio veoma lijeni car. Naredio je da se u njegovu carskom dvorištu izgradi minijaturna kopija njegova carstva, kako bi s prozora mogao promatrati carstvo. Da bi sačuvao tu jedinstvenost, uveo je smrtnu kaznu za one koji bi napravili nešto slično. To kreiranje minijaturnog vrta je penjing tehnika. Mnogo godina kasnije za vrijeme dinastije SONG (960. – 1279.) počinju uzgoj pojedinačnih biljaka u bonsai posudi, tzv. pun-sai tehnika.

U to vrijeme (11. i 12. st.) Kina ima jaki kulturni utjecaj na okolne zemlje, a osobito na Japan. Zen redovnici su oni koji uz svu kulturu u Japan donose i kulturu uzgoja bonsaia. Za njih je bonsai bila ‘veza između čovjeka i neba’. Bonsai je mogla imati samo privilegirana japanska aristokracija. Tek u 14. stoljeću bonsai se popularizira i s origamijem, ikebanom, suisekijem i ritualom pijenja čaja postaje dio japanske kulture. U 18. stoljeću bonsai je veoma cijenjen. Pojedine tehnike su ritualizirane tako da se smještaj grana određivao strogim pravilima.

Krajem 19. stoljeća bonsai se iz Japana širi i u Europu. Velika izložba bonsaia održana je u Londonu 1909.g. Od tada nije više privilegija više klase već postaje hobi i profesija. U čitavom svijetu postaje priznata hortikulturna umjetnost.

Bonsai star 1100 godina čuva se u carskoj palači u Japanu, a 700-godišnjak, najstariji u Europi nalazi se u Heidelbergu.

Uzgoj bonsaia može početi od sjemenke neke autohtone vrste stabla (lipe, hrasta, rašeljke, trešnje, bukve ,javora…..). Taj je put dug i naporan. Treba puno strpljenja, pažnje i ljubavi. Drugi, brži način, je da se u prirodi nađe zakržljalo stabalce i prenesemo je u posudu, pa ga oblikujemo prema želji. No i tu treba iskustvo i znanje. Sam uzgoj zahtjeva mnogo truda, njege, pažnje, strpljenja. Imat ćete uspona i padova, ali kao nagradu dobijate unutrašnju smirenost duha i tijela. Ova umjetnost osvaja mnoge ljude širom svijeta. Stiče mnoge poklonike različitih kultura, starosti i spola.

U našem gradu imamo nekoliko zaljubljenika u bonsaie i u prilogu pogledajte nekoliko mojih bonsaia uzgojenih iz sjemenke, a prosječna starost im 18 do 55 godina. Tu je i slika malog dijela zbirke bonsaia moga prijatelja Marka koje je našao u prirodi.