Slaven Kardoš: Najezda šimširova moljca

Kada su Nijemci 2006. godine iz Kine uvezli sadnice šimšira (Buxus sempervirnes) nisu ni slutili u kakvu će opasnost dovesti prekrasne parkove i perivoje diljem Europe.

Šimšir, kao najpoznatija hortikulturna biljka, napadnuta je šimširovim moljcem (Cydolima perspectalis). Donesen na sadnicama iz Kine udomaćio se i veoma brzo se proširio Europom. Već 2012. godine pojavio se u Istri, a sada već i u našem zavičaju.

Hrani se šimširom i njegovim srodnicima, japanskom kurikom (Euonymus japonica) i biljkama iz porodice božikovina (Ilex). Njegove ličinke brste lišće navedenih biljaka, a starije ločinke i koru. Ako ih je mnogo, doslovno ogole biljku koja se teško oporavi.

To je leptir duljine 2-2,5 cm s rasponom krila između 4 i 4,5 cm. Krila su svijetlo smeđa s tamnijim obrubom. Aktivan je noću. Nese jaja usred grma i ličinke se pojavljuju krajem travnja. Duljine između 2 i 2,5 cm, zelene sa crnom glavom i na bokovima imaju tamnije pruge. Negdje krajem svibnja i početkom lipnja zapredu se u čahure i nakon 15 do 20 dana izlijeću odrasle jedinke da bi produžile vrstu. U drugom turnusu prezimljuju kao čahure.

Razmnožavaju se veoma brzo jer nema prirodnog neprijatelja u novoj postajbini. Lako je uočiti njegovu prisutnost na živici ili soliternim grmovima jer je uočljiva golobrst. Ako je manje nasada treba ih fizički uništavati. Ja bi stavio najlon i grabljao živicu. Ličinke bi padale i onda bi ih uništavao. No to je nemoguće na velikim površinama te se pribjegava tretiranju nekim insekticidima (karate, direkt…), mada je to još u fazi ‘pokušaja i pogrešaka’. Bit će to duga borba u kojoj najčešće pobjeđuju kukci, a mi ćemo i dalje zagađivati okoliš raznim sredstvima.

Pa zar to nije škola čovječanstvu? Držimo se one stare ‘Tuđe poštuj, svoje voli’. Zar naši perivoji i parkovi ne mogu biti lijepi s našim autohtonim grmovima i stablima? Od mnogih možemo i uređivati živice. Mnoge lijepo cvjetaju i daju zdrave plodove koje mogu koristiti i ljudi, a hrana su pticama i nekim sisavcima. Parkovi i vrtovi postali bi bogatiji ptičjim svijetom, leptirima… Puna su nam usta forzicija, pavlonija, poinciana, albicija, magnolija, mahonija… da ne nabrajam. A što nedostaje našem jasenu, zimolezu, svibu, zovini, drijenu, liješnjaku, pavitini, mukinji, udiki, brijest, rujevini, zanovijetu, pucalini, glogu…? Dajmo im prostora u našim vrtovima i parkovima. Neka miriše naša lipa, neka nam treperi jasika i breza. Neka nas miluje meko lišće bukve i neka zimi daju konak pticama bor, jela i smreka… Neka nam ‘hrašće bura vije’.

Slaven Kardoš, učitelj