Što mi to plaćamo?

Piše: Ante Čarić

Otvorio sam poštanski sandučić i iz njega je ispao komad papira. Podigao sam ga i pročitao Grad Sinj – Komunalna naknada. Prva pomisao na ovih šest uplatnica koje sam nabrojio bila je: što ja to plaćam i zašto? Dao sam se u posao…

Prva stvar je bila da sam otišao na službene stranice grada Sinja i, istina, na naslovnoj stranici sam pronašao baš ovu odredbu grada. Pročitao sam je u tren oka jer nije velika, ima svega 5 stranica i temeljni zaključak mi je bio da ju je izradio netko na brzinu ili ju je kopirao od nekoga i prilagodio. Kao da mu se žurilo na kavu na pijacu. Suhoparni tekst kao da i sam govori „ovo što čitaš je mlaćenje prazne slame“ ili „vaše je da platite i da ništa ne pitate“.

I onda mi je u ovom trenutku palo na pamet, jer i sam radim u trgovini da obični građanin kad kupi nešto u trgovini za to što je kupio dobije i račun. Tako primjerice kad uzme Coca colu na računu dobije „Coca cola = 12,99 kn“ Naravno tu je još pregršt informacija od imena firme, poreza, raznih brojeva, reklama i čega sve tu nema. I opet mi se pogled vratio na račun grada. Što ja dobijam time što plaćam ove račune!? Možda će onima iz grada zvučiti smiješno ali možda ljudima nije ni problem platiti nešto što znaju da im koristi i doprinosi? Ali što?

U suhoparnom tekstu maloprije spomenutom da se zaključiti kako je ovdje riječ o održavanju javnih površina, održavanju nerazvrstanih cesta, o rasvjeti i još nečemu što je potrebno pročitati nekoliko puta da bi se shvatilo o čemu se radi. Čitajući objašnjenje možemo zaključiti  kako je problem riješen. Plaćaš nešto a grad je napisao što. Ali čekaj malo! A što ako je ovaj mjesec primjerice uplaćeno deset puta više novca od potrebnoga? Što onda? Kome onda ide novac? Možda prevelika svota…. Dobro, a što ako je uplaćeno 0,5 % više ili 0,357 % više novca na račun komunalne naknade? (O manjku ne želim jer bih zasigurno doveo u pitanje posao onoga tko je izračunavao visine naknada.) Pretpostavimo da postoji neki fond koji to razvrstaje. Ah da! Pretpostavimo! Još jednom: pretpostavimo!!! Možda ključna riječ cijelog teksta.

I sad mi padnu na pamet ovi naši dični telefonski operateri. Iako imamo najskuplju telefoniju u Europi ipak ima jedna stvar koja je kod njih dobra. Svatko od nas može izabrati opciju da mu neki telefonski operater izlista sve razgovore koje je obavio ili bajte ako je riječ o internetu. Ma da, nešto slično računima u dućanu. Proizvod jednako cijena. Što bi rekli „Čist račun – duga ljubav!“ Stvar je tako jednostavna za one koji nešto znaju i koji žele: Uplaćeno je toliko i toliko i za te pare smo napravili to i to. I ovaj izvještaj dođe na papiru nije važno da li je jednom mjesečno, jednom polugodišnje ili jednom godišnje. I s ovim papirom u ruci svaki od građana ovoga grada može provjeriti da li je to sve istina što pričaju „gradski oci“. A i moja familija a vjerujem i puno drugih bi se osjetilo kao da doprinosi rastu općine, grada i društva općenito.

Ah da, na kraju zaboravih da možda u gradu rade neki koji ovo sve gore nisu sposobni napraviti… Ili im je prevelika zbrka… Ili im previše parametara za izračun… Ili su možda problem njihovi nadređeni…  Takvima isprika…

Ante Čarić