Svetkovina svetog Leopolda u Karakašici

U crkvi svetog Leopolda Bogdana Mandića u Karakašici , 12. svibnja 2020. proslavljena je svetkovina zaštitnika naše crkve i vjernika Karakašice i Donjeg Suhača, kojem misnom slavlju je prethodila molitvena trodnevnica. Naša čitateljica Marija Librenjak poslala je svoj osvrt na jučerašnju svetkovinu.

‘Bog daje više svjetla i milosti onima koji ih ne zadržavaju samo za sebe. Stoga onaj koji u savjesti osjeća kako je primio više milosti nego drugi treba imati utoliko velikodušnije srce prema ostalima.’ sv. Leopold Mandić

Kiša je poslijepodne napojila žedne usjeve i okupala propupale voćke. Mirisi rascvalih bagrema i perunika su opijali naše uplašene duše od brige za zdravlje, kako bližnjih i svoje, tako i cijelog svijeta zahvaćenog pošasti našeg vremena.

Samo je mak nasred polja gordo vijorio.

Odjednom, ispod Sutine granulo sunce. Kao da je znalo da proslavljamo našeg zaštitnika, ljudski ranjivi, ali duše je krijerpila nada i ufanje u neka ljepša svitanja uz zagovor svetog Leopolda.

Izostala je procesija i mnoštvo vjernika iz ranijih proslava, ali oni koji dođoše, istinski se molitvi i bogosluženju predadoše.

Misno slavlje je predvodio župnik u svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske, fra Perica Maslać uz koncelebraciju župnog vikara u Karakašici, fra Frane Pupića-Bakrača.

U misno slavlje nas je uveo Župni zbor koji je predvodila Marija Župić, prof. glazbene teorije, a crkvom je posebno odjekivao bass Bože Župića, opernog solista u HNK u Splitu i to ulaznom pjesmom posvećenoj našem zaštitniku.

Naš fra Frano je s nama podijelio misao iz Evanđelja po Ivanu:

‘ Ja sam pastir dobri, Pastir dobri daje život svoj za ovce.

A najamnik i koji nije pastir, kojemu nijesu ovce njegove, vidi vuka gdje dolazi, i ostavlja ovce, i bježi, a vuk grabi ih i razgoni.

A najamni bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce.

Ja sam pastir dobri i poznajem svoje (ovce), i mene poznaju moje.

Kao što mene poznaje Otac, i ja poznajem Oca, i život svoj polažem za ovce svoje.’

U svojoj propovijedi naš župnik nam je približio život svetog Leopolda te kako se poniznošću i služenjem ostvaruje smisao i postiže život vječni.

Sveca je u djetinjstvu otac kao svoje dvanaesto dijete svaki dan vodio na misu i to treba biti poticaj današnjim obiteljima da kroz dar života i primjer kreposti budu luč u ovoj civilizaciji smrti.

Današnja Europa ne baštini vrijednosti kršćanstva pa tako ni sakrament ispovijedi, a naši stari su imali potrebu ispovjediti se uvijek kada su imali grijeh na duši, kako bi mogli blagovati tijelo Kristovo.

Ispovjedaonice su u ovoj tzv. civiliziranoj Europi postale suvenirnice, a narod Božji se, nažalost, odao materijalnim dobrima, bez potrebe za duhovnom hranom.

Trebali bismo se poučeni životom svetog Leopolda skromnošču i poniznošću uzdizati do kreposti i tako biti radosniji u udnosu s bližnjima i s Bogom.

Kao naš zaštitnik, nikada se ne smijemo odreći pripadnosti svojim korijenima, svom hrvatskom narodu i domovini Hrvatskoj.

Pouzdavati se u Majku Božju kao i sveti Leopold te po njihovu zagovoru ispunjavati svrhu ovozemnog života za život vječni!

Propovjednik nas je podsjetio da je papa Franjo ove godine i Svjetskog dana oboljelih, 11. veljače proglasio sv. Leopolda zaštitnikom oboljelih od raka.

Ovo su samo neke od misli našeg župnika kako ih je prihvatio moj um i osjetilo srce.

Na koncu euharistijskog slavlja fra Frano je zahvalio svima koji su i ovim okolnostima pomogli i našu svetkovinu učinili ljepšom, a na poseban način čitačima i Župnom zboru na čelu s Marijom Župić.

Uz završne akorde pjesme ‘Tebi slavu pjevamo’, iako tjelesno udaljeni jedni od drugih bijasmo tako bliski te uz čašicu razgovora zastasmo pred našom crkvom i obećasmo susret novi, uzdajući se u zagovor svetog Leopolda.

Sv. Leopolde, moli za svoj hrvatski narod!