Sveto Vazmeno trodnevlje u Vrlici

Tekst: Petra Milković (KUU M. Begović) / Foto: Lucija Jakelić i Petra Milković

Vazmeno trodnevlje i Uskrs u Vrlici imaju posebno značenje, kako za pojedinca tako i za cijelu zajednicu. Liturgijska slavlja su upotpunjena bogatom tradicijom Čuvara Kristova Groba (Grobari) i narodnim običajima te se time svemu daje dublji smisao.

Pripreme za Veliki tjedan započinju znatno ranije i nadilaze samu neposrednu organizaciju slavlja. One obuhvaćaju sve – od pripreme nošnje i ostalih čimbenika kojima se upotpunjuje slavlje, do još važnije, duboke duhovne priprave.

Sudjelovanje u obredima Velikoga tjedna ne doživljava se samo kao dužnost i običaj, nego kao osobni unutarnji poziv. Kako i sami Grobari ističu, taj se poziv ne rađa odjednom, nego se od ranije dobi tiho oblikuje i čuva u srcu kao mali plamen, koji se u punoljetnosti rasplamsa i upotpuni kada želja postane stvarnost.

Služba Grobara započinje na Veliki četvrtak okupljanjem u župnoj kući. Grobari tada pristupaju sakramentu ispovijedi, a potom zajedno objeduju. Nakon večere Grobari se slažu ispred crkve gdje im dvojica starijih Grobara, na čelu s arambašom provjeravaju opremu, urednost i sl.

Zatim se slavi Misa Večere Gospodnje, Grobari, na čelu s arambašom u procesiji ulaze u crkvu i slažu se oko oltara. Nakon svećenikove propovijedi pristupa se obredu pranja nogu. Obredu pristupaju najčešće najmlađi grobari.

‘Pošto Gospodin ustade od večere, nalije vode u umivaonik i počne učenicima prati noge: taj im je primjer ostavi.’

Nakon pričesti slijedi prijenos Svetotajstva, Grobari zajedno za svećenikom u procesiji odlaze do mjesta koje će u narednim danima predstavljati Isusov grob.

Nakon procesije ogoli se oltar, gase se zvona i započinje se pjevati Gospin plač, za vrijeme plača Grobari započinju svoju službu čuvanja.

‘Ah, moj Križu, gorka željo,
Smrtna Sinka mog posteljo!
Ti si odar Sinka moga
Plemenitog i miloga!’

Na Veliki petak obredi započinju procesijom ulicama grada, no ni tada se služba čuvanja ne prekida, nekoliko Grobara ostaje u crkvi dok ostali idu u procesiju. Grobari se u procesiji izmjenjuju nositi križ, a za njima idu muškarci, svećenik s Presvetim i ostali puk. Za vrijeme procesije se čitaju razmatranja Isusove muke i pjevaju pučke pjesme. Obred završava tišinom i razilaženjem u šutnji.

‘Zapovijedi dakle da se grob osigura sve do trećeg dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: Uskrsnuo je od mrtvih!’

Na Veliku subotu i dalje vlada tišina i sabranost, ali u zraku se nazire uzbuđenost i radost zbog nadolazećeg Uskrsa. Grobari započinju svoju službu u popodnevnim satima. Dok se oni izmjenjuju narod dolazi i moli se ispred Isusova Groba.

Vazmeno bdijenje započinje u 23 sata, paljenjem ognja te svećenik ulazi u crkvu najavljujući Svjetlo Kristovo, koje će raspršiti tamu i donijeti poruku nade i života vječnoga.

Obred ide uobičajenim tijekom, dok svećenik ne zapjeva „Slava Bogu na visini!“. U tom trenutku se gase svijetla i Grobari bježe, označavajući Kristovo Uskrsnuće i Njegovu pobjedu nad smrti. Zatim nekoliko minuta ispred crkve pucaju iz kubura, ojkaju i vesele se, a narod u crkvi pjeva radosnim glasom Slava, Slava Bogu na visini, mir vam, mir vam dolje u nizini…

Radost subotnje noći se prenosi i na najvažniji dan, Uskrs. Tada narodnu nošnju oblači i staro i mlado. Svi ponosno stupaju prema crkvi. Grobari i dalje pucaju, pjevaju te se zvonjavom najavljuje misno slavlje. Nakon svete mise ispred crkve se igra kolo i ponovo se ojka.

Osim toga, Grobari su odnedavno pokrenuli inicijativu Uskrs u Vrlici gdje svi prisutni budu pozvani na daljnje slavlje u centar grada da Uskrs uistinu provedemo u zajedništvu.

‘Pobjedni dan slavimo uskrsnuća Gospodnjeg…’