Tihomir Mandac: Ekološki i infrastrukturni problemi Brnaza

Na redakcijski mail Ferate stigao je dopis čitatelja Tihomira Mandaca koji upozorava na ekološke i infrastrukturne probleme Brnaza. Dopis prenosimo izvorno i u cijelosti:

‘Studen u Brnazama

U mjesecu studenome, zaokupljen mislima na ratna razaranja i uništavanje imovine, kulturnih spomenika i crkava u Domovinskom ratu ne mogu niti ću zaboravit svoje i naše Brnaze.

Hvalim se kako sam Sinjanin u Zagrebu, odrastao u Brnazama, tada razvijenom selu Dalmatinske zagore sa infrastrukturom kojom se malo tko drugi mogao pohvaliti, sa iznadprosječnim brojem intelektualaca i žiteljima koji su iskazivali empatiju za „SVE ONO“ što ih okružuje, svjesni socijalističkog načina upravljanja i puta kojeg se moralo pridržavati i poštivati kako bi se problem Sela mogao riješiti, a danas, trideset godina nakon Domovinskog rata zapitajmo se „Di su naše Brnaze danas“.

Kao dijete, osnovnoškolac družeći se sa ostalom djecom, a i kao ministrant bio sam gotovo u svakoj kući u Brnazama od Tomaševića do Klarića, tada selu s dvadesetak prezimena (sve ih znam ali da ne nabrajam), a danas moje selo broji preko 200 prezimena, preko 3.000 stanovnika i nebrojeno zajedničkih nerješenih- RJEŠIVIH problema.

Puno je to prezimena a još više nadimaka jer neki su imali više nadimaka, ovisno o prigodi u koju su stvarali ili upadali, te su svojim nadimcima obilježili razdoblje u kojem su živjeli i na taj način doprinosili isticanju imena sela u pozitivnom ili negativnom smislu. Nitko se nije ljutio na nadimke koji su nekad bili i pogrdni jer su iste dobivali u najboljoj namjeri kako bi susjedi imali povod za druženje, za razgovor i za nasmijati se….., a danas ne smiješ niti spomenuti nečije ime bez uvodnog „Gospodine….“.

Danas se ponašamo kao „gospoda“ očekujući kako netko drugi treba pomesti, očistiti smeće i razdvojiti otpad, kako netko drugi može i treba riješiti komunakne i infrastrukturne probleme našega Sela i kako je nama običnom puku teško ili nemoguće bilo što promijeniti.

Zapitajmo se dokle ćemo tako čekati, tko je taj koji nam može i treba riješiti  probleme našega okruženja kao što su:Odlagalište otpada na Kukuzovcu, Prvi Lateralni (kanalizacijski) Kanal, sanacija Kamenoloma-Gornje Kave, uništavanja Crkve svetog Mihovila i groblja na Meljači, nepostojanje pješačkog prijelaza kod Crve svetoga Nikole Tavelića u Brnazama.

Navedene probleme Brnaza, a indirektno i Sinja i Cetinskog kraja, koje su nam ostavili u naslijeđe „naši“ vrli dužnosnici, službenici i namještenici pišem sa četiri velika slova K K K K, a grijeh su našega nečinjenja i nepostupanja te veliki teret nama i našima i izvor nelagode, stida, srama, zaraze i uzrok raznih bolesti.

Hvalimo se Sinjskom Alkom, viteštvom i junaštvom, u srcu nosimo Čudotvornu Gospu Sinjsku, s ponosom ističemo svoju vjeru, ali za grijeh nečinjenja i nepostupanja, za „ONO“baš me briga kako je drugima, mojim susjedima, meni je dobro, dovoljno je pročitati prvu poslanicu evanđelista Ivana koja glasi:“Rekne li tko:Ljubim Boga, a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti“(1Iv 4, 20)

Kada nas netko pita: „kako je“ ili „kako ste“ najčešći naš odgovor je:“dobro je radi se“, a u pravilu se radi samo za sebe i svoje, a gotovo ništa se ne radi za druge, za svoje susjede, za  potrebite, za zajednicu u kojoj živimo i ne radimo gotovo ništa kako bi poboljšali uvjete života sebi i drugima

Unatoč tome“Dobro je“ još će nam biti bolje ako glave približimo,  ako čujemo jedni druge i dogovorimo prioritete koje treba riješiti i zajednički pokušamo riješiti „krupne“ probleme naših Brnaza.

„AMO ĆA“ korak po korak svi skupa:

1. Za odlagalište otpada na Kukuzovcu odmah pokrenimo peticiju i najavimo blokadu državne ceste  DC 1 kako bi se spriječilo donošenje Odluke i onemogućio dovoz komunalnog otpada gradova i općina koji sada voze komunalni otpad na  Splitski Karepovac.
2. Za Prvi Lateralni Kanal ne čekati da proradi Pročistač i Separator i ne čekati da se susjedi priključe na kanalizaciju jer će do tada od malignih bolesti umrijeti više naših susjeda, nego već sada najavimo kako ćemo u šestom mjesecu dogodine, prije ljetnih vrućina, zemljom ili kamenom pregraditi Prvi Lateralni Kanal, i ako treba za to platiti kaznu i snositi posljedice neovlaštenog zatrpavanja Kanala. Grad Sinj do tada ima dovoljno vremena da očisti „obogati“ fekalije sa čistom vodom i ugradi ustave uz most na Meljači i uz Turjački most.
3. Peticijom prozovimo nadležne u Gradu Sinju da saniraju Gornju Kavu i pitajmo zašto četrdeset godina nisu ugovorili izradu tehničke dokumentacije za pravovremeno podnošenje zahtjeva Hrvatskim šumama za sanaciju Gornje Kave na Mandačevoj glavici.
4. Uz nogometno igralište na Meljači izgradimo kapelicu svetog Mihovila kako se nebi zaboravilo da su zločinci u neznanju ili namjerno uništili našu „svetinju“Crkvu Svetog Mihovila i groblje koje se nalazilo na tom mjestu i gdje su bili sahranjivani djedovi naših djedova i njihovi preci još od IX. stoljeća pa sve do kraja XIX. stoljeća .
5. Za Izgradnju pješačkog prijelaza kod Crkve svetoga Nikole Tavelića u Brnazama u kojoj je otvoren i Dječji vrtić, požurimo postupanje nadležnih iz Grada Sinja budući su obećali njegovu izgradnju uz napomenu kako prepiska sa nadležnima u Gradu Sinju traje godinu ipol dana- samo nedaj Bože da netko strada.

Nadam se kako će napisano pročitati moji Brnažani, susjedi Sinjani i drugi, a i nadležni (odgovorni) zaposlenici u Poglavarstvu Grada Sinja, te uz njihovu podršku, odobravanje, prozivke i kritike, očekujem isto tako da se prepoznaju, pokrenu i pokažu da se sve može kada se pogledamo u oči, kada čujemo što nam se govori i ako imamo razumijevanja jedni za druge.

Zagreb, 19. studenoga 2025.

Tihomir Mandac’