Triljski ‘Mijovilski’ pazar

U prošla vremena robno – stočnih sajmova bilo je u mnogim mjestima Dalmacije, no malo koji se održao do današnjih dana, kao što je onaj u Trilju.

Triljski ‘Mijovilski’ sajam ima svoju posebnu draž. Tu posebnost zadržao je do današnjih dana, unatoč tome što se običaji mijenjaju. Stoljećima je dvodnevni pazar Trilj stavljao na prijestolje, tako se i ove godine za sv. Mihovila prodavalo i kupovalo sve ono što je napravila ljudska ruka. Bio je to još jedan podsjetnik na neraskidivi spoj povijesti i sadašnjosti, načina života na ovom prostoru Dalmatinske zagore.

Na središnjoj triljskoj ulici, od Lipotića guvna do visećeg mosta, nudilo se svega i svačega, od raznih zanatskih proizvoda, bakrenih i željeznih peka, ratila i alata od drveta, moderne odjeće i obuće, šudara, traveše i druge tradicionalne odjeće koja je davno izišla iz mode, a polako izlazi i iz upotrebe. Svaki drugi štand nudio je nešto od toga.

Zaštitni znak triljskog pazara je svakako grotulja. Ove godine malo ih je bilo, jer nema više žena iz Lučana koje bi se rasporedile oko triljskog mosta prodajući pravi lučanjski suvenir. Ipak, na nekoliko mjesta moglo se pronaći nakićenih oraha, odnosno grotulje koja je nekada bila znak prošnje i nosile bi je mlade djevojke.

Oni najmlađi i ove su godine na triljskom derneku uživali u igri na vrtuljcima i ostalim napravama što su se smjestile pokraj Cetine.

Mijovilski pazar bio je i ostao poznat po gastronomskoj ponudi. Tako je bilo i ovoga puta, iako se mora priznati u manjem obimu nego ranijih godina. Ali ipak, miješali su se mirisi pečenog odojka i janjetine, sve uz dobru kapljicu. Oni s manje novca u takujinu mogli su birati između uštipaka, poljičkog soparnika, ćevapa, palačinki i drugih delicija.

Ono po čemu je triljski pazar bio najpoznatiji, ne samo na području Dalmacije nego i šire, danas je izgubilo svoj sjaj. Riječ je o njegovom stočnom dijelu. Malo toga se moglo vidjeti na Gubavici. Blaga malo, no bilo je nešto bačava i drugih sličnih predmeta.

Pučki napjevi i poznata rera uvijek su pratili ove triljske dane, a tako je bilo i ovaj put. Vojnićani, Lučanjani, Dicmanjani, Otočani i ostali pjevali su u čast sv. Mihovila, da se ne zaborave običaji i tradicija. Ipak, unatoč svemu lijepom što je nestalo s vremenom, sajam u Trilju nije izgubio svoj značaj što dokazuje i činjenica kako su triljsku dvodnevnu feštu posjetili deseci tisuća posjetitelja iz Dalmacije i susjedne BiH.