U Gradskoj galeriji Sikirica otvara se izložba posljednjeg virtuoza dalmatinskog pejzaža

Izvor: Gradska galerija Sikirica

Sutra, 30. travnja u 19 sati, u suradnji s Muzejom moderne umjetnosti pri Sveučilištu u Mostaru, otvaramo izložbu slikara Stipe Nobila – ‘Karta Mediterana’.

Nobilo danas slovi za najvećeg živućeg hrvatskog slikara, kolorista i »posljednjeg virutoza dalmatinskog pejzaža«, kako su ga već ranije imenovali Luko Paljetak i Tonko Maroević.  Nakon dva desetljeća života u Zagrebu, od 1987. živi i radi na svojoj Korčuli. Svakodnevno u rodnoj Lumbardi slika svoj mediteranski raj, a kad ga ne slika, onda ga živi. Iako je ušao u 80. godinu života, i dalje odlazi redovno u ribu, u polje, brine o masliniku i vinogradu, pravi ulje i vino i živi ritam Mediterana kakav je nekada bio.

Izložbom u Gradskoj galeriji Sikirica, Nobilo će predstaviti recentni ciklus »Karta Mediterana« u kojem je, kao i u ranijim ciklusima, provodni motiv more. Na plavetnilo Jadrana vežu su dalje horizonti s otocima, mediteranskim kamenim kućicama i crkvicama, rasterima polja, maslinika i vinograda. Kako u tekstu predgovora ističe kustos Dinko Baković »Nobilove slike pršte vitalnošću i radošću u kolorističkim particijama u kojima su dijelovi pejzaža svedeni na ikoničke oblike magičnog floralnog ansambla, vegetacije stilizirane u jednom listu smokve, stabla nara u jednom plodu, lavanda i ružmarin u jednom organičkom obliku. (…) a šarene tkanice njegovih kartografskih jedinica otoka, poluotoka, uvala, zavala, obale i polja odišu mirisima opojnih omorika i smilja uz anticipirani zvuk cvrčaka i valova na žalu. (…) Njegove kontinuirane površine obale i mora postižu značenjsku točnost u kojoj su sadržane identitetske odrednice Mediterana bez geometrijske prisile, a krajolik apstrahiranog prostora ne narušava prepoznatljivost konteksta.«

Stipe Nobilo rođen je 1945. godine u Lumbardi na otoku Korčuli. Pedagošku akademiju, likovni smjer, završio je u Splitu u klasi profesora Ante Kaštelančića. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1971. godine u klasi profesora Šime Perića. Nakon diplome nekoliko godina surađuje kao klesar-izvođač u ateljeu kod kipara Luje Lozice na realizaciji kamenih figura (“Četiri godišnja doba” za hotel Intercontinental u Zagrebu).

Godine 1973. upoznaje slikara Ivu Dulčića te zajedno s njim sudjeluje u nizu ostvarenja u tehnici mozaika. Godine 1976. godine predstavio se prvom samostalnom izložbom u Galeriji Zagreb koja je privukla značajan interes šire javnosti.   Zbiljsku emocionalnu podijeljenost između rodne Lumbarde i Zagreba, u kojem je živio 20 godina, prekida 1987. godine kada se definitivno vraća na rodni otok. Živi i stvara u Lumbardi.

Ulaz je slobodan, a izložba ostaje otvorena do 16. svibnja.