U inat Parkinsonu – hrabri Dejan u izazovu života

Donosimo priču o hrabrom Dejanu Đuranu koji je nakon dijagnoze Parkinsonove bolesti odlučio krenuti u avanturu Via Adriatica biciklističkom stazom dugačkom 1500 kilometara.

Život savršen, puno rada, puno posla i puno prirode – takav je bio moj život prije dijagnoze Parkinsonove bolesti, započinje svoju priču Dejan Đuran – pedesetogodišnjak koji stanuje na relaciji Zagreb – Rijeka.
Sastali smo se na Panju, pored mosta u Donjem Biteliću, tijekom pauze u ruti Programa Via Adriatic Bike.

Život prije dijagnoze
Dejan je radio u građevini, bilo je fizički naporno, ali mu je olakšavalo da ostane u kondiciji. Prije pet godina su se pojavili prvi simptomi, a prije dvije godine mu je dijagnosticirana Parkinsonova bolest. Kaže nam, tri godine je ‘potrošio’ tražeći uzrok zdravstvenih poteškoća. Sve je počelo sa grčevima u nogama, točnije u stopalima, koji su se pojavljivali prilikom spuštanja niz padine, niz brda. Grčevi su bili toliko intezivni da nije uspijevao suzdržati suze.

‘Sljedeći simptom je bio taj da sam počeo vući nogu, pa je supruga svaki put po noći znala kada sam došao doma’ – našalio se Dejan.

Uslijedilo je teško pisanje prilikom kojega su slova bila sve manja i manja, zatim je počeo i tremor ruku, ali bili su to simptomi koje je pripisivao svom poslu, ipak je radio teške fizičke poslove.

‘Jednog jutra sam prilikom ustajanja iz kreveta imao intenzivne grčeve u nogama. Mišići su mi bili toliko kruti da sam trebao hodati 15 minuta po stanu, kako bih olakšao bolove i na taj način opustio mišiće.’

Fizioterapeut kod kojega je išao na tretmane mu je savjetovao da bi trebao otići kod neurologa, koji ga je posalo na DATscan pretragu. Dijagnoza – Parkinsonova bolest. Neizlječiva i progresivna.

Dijagnoza
Kada su mu nagovijestili da bi simptomi mogli ukazati na Parkinsonovu bolest – nije mogao vjerovati, a ni prihvatiti tu mogućnost.

‘Imao sam čvrst stav, razmišljao sam da sam premlad za tu dijagnozu, imam sam tek 45 godina. Nakon što je dijagnoza potvrđena, čudno, ali osjetio sam olakšanje. Napokon, nakon 3 godine odlazaka kod državnih i privatnih specijalista saznao sam što se događa sa mojim tijelom. Mogao sam usmjeriti misli o daljnim koracima.’

Dejanovi osjećaji su bili pomiješani, uz olakšanje uslijedilo je i razdoblje šoka. Počeo je čitati o Parkinsonu i što se detaljnije upućivao u bolest, bilo mu je sve teže i teže. Odlučio je – manje će čitati i proučavati simptome, posvetit ću se svakom danu svojega života. Nije želio gubiti vrijeme na žaljenje i očajavanje.

‘Ova bolest se javlja zbog degenerativnih promjena u dijelu mozga zaduženom za proizvodnju dopamina – kemijske tvari koja omogućava normalno kretanje. Osim primarnih simptoma, ukočenosti, tremora, sporosti pokreta, javlja se i niz sekundarnih. S obzirom na prirodu, odnosno neizlječivost i progresivnost, i simptome, bolest znatno utječe na kvalitetu života oboljelih i naše najbliže’ – kaže Dejan o Parkinsonu.

Želio bih da, prateći me na mojoj avanturi, osvijestite ono što sam ja shvatio na teži način: živite sada, život nema reprizu. Krenite, sad i odmah – poručuje Dejan koji je pokrenuo stranicu ‘Živjeti s Parkinsonom – biciklirajući’. Na stranici redovito objavljuje bilješke s puta i informira zainteresirane kako je to živjeti (i biciklirati) s Parkinsonovom bolesti.

Via Adratica Trail
Zaljubljenik u prirodu, planinar i alpinist, Dejan Đuran, 30 godina aktivno iskorištava slobodno vrijeme. Na samom začetku ideje Via Adriatice Trail bio je uključen u proces stvaranja, u području Primorsko-goranske županije kao tehnička podrška. Riječ je o prvoj hrvatskoj dugometražnoj planinarskoj stazi (1100 km) koja spaja nestvarno lijepe dijelove Hrvatske – od Kamenjaka do Prevlake.

‘Ideja Via Ariatic Traila me oduševila i odmah sam upisao pohod ove rute u svoje ciljeve. Međutim, svake godine sam odlagao pješačenje, tražio sam savršeno vrijeme, a onda je uslijedila dijagnoza.’

Hodati može, ali ne dugo. Mišići su kruti i grče se. Dejan je odlučio električnom biciklom krenuti Via Adriatica Bike trasom – biciklističkom rutom dužom od 1500 kilometara. Pripreme su trajale šest mjeseci.

Živjeti s Parkinsonom – biciklirajući

‘Život je nepredvidiv. Nemojte čekati, najbolje vrijeme je sada’ – nastavlja Dejan. Projekt ‘Živjeti s Parkinsonom – biciklirajući’ je usmjeren na promicanje mogućnosti osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti i ističe korist i primjenjivost električnog bicikla za održavanje fizički aktivnog života i psihičke stabilnosti osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti.

Potporu u realizaciji Projekta, među prvima mu je pružila supruga Ana koja je od djetinjstva aktivna u planinarenju. Neustrašivi Dejan je u pratnji sina Luke, na Dan Parkinsonove bolest, 11. travnja krenuo sa rta Oštro.

‘Svaki dan ima neki svoj detalj, svaki dan je poseban i lijep na svoj način. Čak i dva kišovita dana su imali tu neku svoju čar. Nije bilo lako jer ipak kiša te prati cijeli dan, moraš biciklirati, moraš gurati, moraš doći od točke A do točke B’ – kaže nam Luka, student kemijskog inženjerstva u Zagrebu.

Od kad je Luka čuo od oca za ideju bicikliranja, bio mu je potpora. Znao je da će mu trebati pomoć tijekom puta. Stjecajem okolnosti bio je u mogućnosti da ‘odmori’ od fakultetskih obveza mjesec dana. Cetinski kraj je oduševio Luku, priča nam dok promatramo Cetinu koja teče ispod mosta na Panju.

‘Predivno je, žao mi je samo što tako kratko ostajemo ovdje, ali moramo odraditi rutu i plan puta. Organizirani smo do u detalje.’

Također, u realizaciji je sudjelovalo nekoliko ljudi, među kojima u razgovoru posebno izdvajaju Martinu Drezgu, vlasnicu tvrtke ‘Pile i Vile bicikli’. Dejan ne skriva emocije dok nam prepričava što je sve Martina učinila za njih. Među ostalim, ustupila im je električne bicikle i kompletnu biciklističku opremu za polazak na stazu.

‘Žena je to velikog srca, nesebično nam je izašla u susret’ – zaključuje Dejan.

S obzirom da Dejan nikada nije bio na područjima geografski niže od Splita, kaže nam da je očaran svakim kutkom Lijepe naše, od Dubrovnika, Prevlake, Mljeta, Korčule, Bikova…

‘Moram priznati, od kako bicikliramo, s desne strane su nam brda, sa lijeve more, više gledam brda nego more. Očaran sam i sa Biokovom, i sa Dinarom, jednostavno – ostao sam bez riječi’ – priznaje nam Dejan te tvrdi da mu se moraju slegnuti dojmovi da bi mogao opisati na koji način je sve to doživio.’

Dvanaesti dan bicikliranja Dejan je imao krizu.

‘Strašno me boljelo uho i imao sam jako velikih problema sa ravnotežom, što je jedan od simptoma Parkinsonove bolesti. Ostali dani su prošli savršeno.’

Potpora koju dobivaju od ljudi je, kako kažu, da ti zasuze oči.

‘Ne moramo ljudima čak ni reći zašto ovo radimo. Samo nas pitaju od kud smo krenuli i do kud idemo. Tatu je jedan dan boljelo uho, stali smo na kavu negdje prije Omiša, pričali smo s nekim dečkima mojih godina koji su nam na kraju dali čuvarkuću da mu kapamo u uho kako bi mu prošla bol. Također, ponudili su nam i hranu, te nam pojasnili obližnju rutu’ – priča nam zahvalni Luka.

‘Činjenica je da dijagnoza bilo koje bolesti zatvara pojedina vrata. Više ne mogu planinariti, dugo pješačiti, igrati nogomet. Ali, otvorila su mi se mnoga druga vrata. Više ne hodam, ali bicikliram. Nemojte se prepustiti očaju, uništiti vrijeme za uživanje., stvorite sebi neki drugi put.’ – poruka je kojom Dejan želi motivirati ljude koji se nalaze u sličnoj situaciji kao i on.

Dejan i Luka su nastavili svoj put. Vjerujemo da će uspješno doći do svog odredišta –  Rt Kamenjak, u Istri.

Putovanje i cijeli projekt možete pratiti na Facebook stranici Živjeti s Parkinsonom – biciklirajući. Također, aktivni su na Instagramu i Twitteru.