miro bulj
hdz banner
sdp

Uskrsni običaji Cetinskog kraja

Autor/ica
Objavljeno: 1 travnja, 2021
NASLOVNICA

Fotografije: Monika Vrgoč

Sačuvati vlastite korijene, nema bolje nego upoznati i istražiti vlastite običaje i tradiciju. Čuvanje tih običaja zapravo je ogledalo naše povijesti i naših korijena. Čuvajući običaje i tradiciju, čuvamo simboliku našeg identiteta kojega se ne smijemo odreći. Zasigurno jedno od najvažnijih poglavlja tradicije i običaja su oni koji se tiču Uskrsa, kao najvećeg i najznačajnijeg katoličkog blagdana.

Tijekom korizme pa sve do Uskrsa brojne su  tradicije i crkveni rituali kao i narodni običaji. U Cetinskom kraju, na sreću, nisu otišli u zaborav uskrsni običaji, različiti su od mjesta do mjesta, ali poruka im je ista. U iščekivanju najradosnijeg blagdana Uskrsa, čuvarica narodnih običaja, predsjednica KUD-a Cetina, Marija Cvitković kazivala nam je kako je to nekada za Uskrs bilo u selima oko Peruće – Potravlje, Vučipolje, Zasiok i drugim mjestima.

‘U Potravlju, di san se udala i u mom rodnom Vučipolju običaji su više-manje isti. Bože moj koja su to bila lipa vrimena puna ljubavi i zajedništva u obitelji. U korizmi se odricalo od puno toga, ali dobrote, molitve i poštivanja jednih prema drugima nije bilo. Pripreme za Uskrs, one temeljitije krenule bi dan nakon Cvitnice. Naravno da bi se za Cvitnicu ubralo cviće posebno ljubica i u nedilju ujutro svi bi se u tome umivali. Veliki tjedan za nas je u mladosti bio nešto posebno. Umiješ se na Cvitnicu u kajinu ili kamenici punoj cvića, ode se na misu, blagoslivljaju se grane masline, lovora, jelice i tako zakoračiš u Veliki tjedan’, počela je priču poznata etnobaštinica Marija Cvitković.

cvice

Čim bi došao ponediljak valjalo je pripremiti sve po kući,od suđa pa do najmanje sitnice. Tko je dao onda derženta sve bi se lukšijalo,kazuje Marija:

‘Skuva bi se lug u vodi i onda bi se ta smjesa prinila na posude i peri, očisti… tako se tada čistilo. Za te dane iz ormara bi se vadila najbolja roba, tribalo je izgledati lipo, posebno cure na Uskrs, ali to je vridilo ako si ima šta

prećanje kruva

Veliki dani, od četvrtka pa do Uskrsa bili su posebni, kazuje Marija

‘E, to se čekalo da ti srce zaigra. Na Veliki četvrtak, kojeg smo nazivali, zeljavi četvrtak spremala se rana od raznih pripravaka. Bilo je tu blitve, a najviše divljeg zelja. Brala bi se kopriva, vrtenac, zečije uvo, vučija stopa, didove gaće, mličika i druga zelja što bi majka priroda dala, bili su to spcijaliteti. Išlo bi se navečer crkvi, zvona bi se zavezala i do uskrsa nisu se čula. Nisi smio galamiti, nije bilo buke, nije bilo svata niti nekih drugih slavlja. Isto tako, u te dane nije se radilo u polju niti nešto posebno oko kuće. Jedino bi se dozvoljavalo da bi ljudi tada mogli raditi i pomagati siromašnima i udovicama, to je tako bilo, a subotom bi bio blagoslov vatre.’

O prvom danu vazmenog trodnevlja, nastavlja Marija, kako se bližio Uskrs sve je bilo drugačije:

‘Na Veliki petak je bio zapovidni post, malo ko je tada ima ribe, skuvalo bi se malo kumpira lešo, odnosno kumpira u gaćama, manistre bez ičeg ili popara. Pilo bi se crno vino, govorilo se koliko bi vina ušlo u tilo tog dana, toliko se stvaralo nove krvi. Velika subota bila je slična petku, a na Uskrs bi se uvik našlo nešto lipo. Kupus kiseli, nešto suvog mesa, ljudi su imali tada i blaga pa bi bilo i pokoje janje, malo pršuta, kako bi ko ima. Ali, bili su zadovoljini svi’, ističe Marija Cvitković.

Zanimljivo je bilo u pripremi hrane za sam Uskrs, ističe Marija sve je to praćeno brojnim običajiama od spremanja i bojanja jaja, slastica i posvećenica.

‘Nije u to vrime svako ima onog glatkog brašna, ali nekako bi se našlo pa se subotom spremale sirnice odnosno posvećenice. Nije bilo piture i oznaka za jaja kao danas.’

spremanje sirnica

Ako si želio da su jaja obojana u plavo skuvaj ih u lišću od jasena,ako ćeš crvenije boje skuvaj ih u kapuli,za dobit zelenu boju onda si jaja kuva u ditalini.

uz komin

‘Ništa se nije smilo uzet blagoslovljeno dok glava kuće ili stariji to ne vide. Najprije se moli svi bez iznimke, a onda dobiješ jaje i komadić posvećenice. Za ručak bi se na Uskrs ipak obilnije blagovalo. Poslin podne bi se na guvnu igralo kolo i pivalo’, priča Marija o Uskšnjim običajima.

Isto tako prigodno bi se pivalo naravno u crkvi, a kod kuće bi se pivalo iz pismarice, priča Marija:

‘Starije žene imale bi te pismarice i one bi kazivale. Mi bi mlađi u njih gledale ka’ u Boga. Posebno kad bi se čitao plač. U te dane u crkvi je bilo posebno od procesije, ljubljenje križa, pivanje muke i posveta vatre. O svemu bi se moglo danima govoriti’, prisjeća se Uskršnjih običaja u zemane Marija Cvitković, dodajući kako ona i dan danas u svojoj kući gdje živi u Karakašici u mnogobrojnoj obitelji njeguje više manje sve ove običaje ne samo za Uskrs nego za Božić, Gospu i sve što je vezano za katoličku vjeru.

zupnik foto

Ovakvih i sličnih priča vezanih za tradiciju i običaje Uskrsa na cetinskom području ima mnogo. Svatko iz svog mjesta može prepričati različite zgode i priče, one su neizostavni dio u katoličkom puku. Ove priče ispričane su kao dragocjeni prikaz brižno čuvanja tradicije, jer ove uspomene s pučkih svetkovina neprocjenjive su vrijednosti.

Print Friendly, PDF & Email

Na vrh