mel

Utihnuo plač u sinjskom Rodilištu

Autor/ica
Objavljeno: 13 rujna, 2021
rodiliste sinj

Foto: Arhiva Ferate

Kada su se prije desetak godina Sinjani izborili za opstanak Rodilišta, dobili su bitku, ali ne i rat. Sudeći prema broju rođene djece u ovoj godini, ova zdravstvena ustanova, koja djeluje kao zadesno rodilište pri ispostavi Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, pred zatvaranjem je.

U Rodilištu, koje je do centralizacije domova zdravlja djelovalo u okviru Doma zdravlja Sinj, nekada su bile organizirane službe s pripravnošću tri ginekologa i tri pedijatra, te je imalo 400 do 500 poroda godišnje. Godine 2010. ukinute su mu dozvole za ginekološku i neonatološku skrb te pripravnost pedijatra. Rodilište je te godine zatvoreno odlukom tadašnjeg ministra, zbog neispunjavanja zakonskih uvjeta. Ponovo je otvoreno 2011. godine, uz najavu kako će Ministarstvo zdravstva sudjelovati u opremanju i uređenju prostora kako bi se zadovoljile zakonske obveze, odnosno ustrojile operacijske dvorane u kojima će raditi i anesteziolog. No, sve je ostalo samo na obećanju.

Unatoč tome što ima kvalitetne ginekologe i predane primalje, rodilje se, u strahu za sigurnost i zdravlje svoje djece, ali i svoje vlastito, odlučuju na porod u rodilištu KBC-a Split. Stoga ne čudi da se od njegovog ponovnog otvaranja broj poroda u sinjskom Rodilištu svake  godine značajno smanjuje.  Tako je 2012. godine, prve godine nakon ponovnog otvaranja, u ovoj zdravstvenoj ustanovi na svijet došlo 167 beba, 2013. i 2014. godine po 108, 2015. – 98, 2016. – 77, 2017. – 53, 2018. – 45, 2019. – 27, 2020. – 21, a ove godine, do 13. rujna, samo 5.

rodiliste sinj primalja

Kakva je sudbina sinjskog Rodilišta? Prema svemu sudeći, do kraja ove godine moglo bi ‘staviti ključ u bravu’, što se da zaključiti i iz odgovora koje nam je na ovo pitanje dao Marko Rađa, dr.med., ravnatelj Doma zdravlja SDŽ.

‘Zadnje 4 godine broj poroda je manji od jednog poroda tjedno, a ove godine će valjda biti i manje od jednog poroda mjesečno. S obzirom na ovako malen broj poroda, ovo je užasno veliko financijsko opterećenje za poslovanje Doma zdravlja. Drugi, još i bitniji problem je pitanje stručne opravdanosti postojanja rodilišta. Kakva je kvaliteta, ako se radi samo jedan postupak mjesečno? S obzirom na blizinu najvećeg rodilišta u RH u KBC-u Split, vremenski 25 do 30 minuta, mislim da nema nikakve opravdanosti da rodilište u Sinju i dalje radi’, kaže dr. Rađa.

S financijskog stajališta o(p)stanak Rodilišta u Sinju nije isplativ, no mnogi će se složiti da ovdje ‘isplativost’ ne smije biti glavni i osnovni razlog koji će odlučiti o njegovoj sudbini. Tome u prilog idu tvrdnje poznatih svjetskih stručnjaka koji ističu prednosti prirodnog, izvanbolničkog porođaja. Jedan od njih je i dr. Marsden Wagner, koji je isticao prednosti izvanbolničkih porođajnih centara u kojima rade samo primalje, kao što je slučaj u Danskoj.

Izvanbolnička rodilišta u Hrvatskoj su osnovana 30-ih godina 20. stoljeća, u vrijeme osnivanja domova zdravlja i dispanzera za žene te su vrlo uspješno obavljala svoju zadaću. Većina njih je zatvorena razvojem bolničke porodiljske djelatnosti i poboljšanjem prometnih veza, ali i zbog činjenice da se u njima rađao vrlo mali broj djece. Iako još uvijek radi, pitanje je dana kada će u sinjsko Rodilište, koje je bilo jedno od najuspješnijih izvanbolničkih rodilišta u Hrvatskoj, biti stavljen ‘ključ u bravu’.

O važnosti postojanja sinjskog Rodilišta razgovarali smo s Mirom Talajom, magistrom sestrinstva, koja je od 1990. do 2003. godine bila glavna sestra Doma zdravlja Sinj. Talaja ističe kako ova ustanova pokriva prostor Cetinske krajine od 1.064 km2, u rasponu od preko 30 km od središta Sinja te kako je imalo vrlo važnu ulogu i u vrijeme Domovinskog rata.

‘I u ratnim okolnostima, okolnostima okupacije oko dvije trećine Cetinske krajine, unatoč  višemjesečnim zamračenjima, desecima općih i zračnih uzbuna, značajan broj obitelji odlučio je da njihovo dijete dođe na svijet u sinjskom Rodilištu’, kaže Talaja.

Nakon rata Rodilište Doma zdravlja Sinj uspješno je odradilo sve pripreme i 1998. godine, procjenom UNICEF-ova Povjerenstva, dobilo prestižan status ‘Rodilište  – prijatelj djece’, tada kao trinaesto u RH. Ovaj status je bio novi poticaj svim djelatnicima Rodilišta, ali i pedijatrima, patronažnim sestrama, ravnatelju DZ Sinj i glavnoj sestri za kvalitetniju i individualiziranu skrb za svaku majku i dijete s ciljem promocije prirodne prehrane djeteta – majčina mlijeka, najidealnije hrane za pravilan rast i razvoj djeteta.

‘Ovim statusom naše je Rodilište postalo poželjno mjesto poroda trudnicama, ne samo sa šireg cetinskog područja, nego i s područja Kaštela, Splita, pa i drugih mjesta. Slobodno tumačenje i svjedočanstva tadašnjih rodilja govore o visokom povjerenju trudnica prema stručnom timu našeg Rodilišta, njima poznatim ljudima iz svakodnevnog života, dobrom osobnom iskustvu iz prethodnih poroda ili dobrom iskustvu prijateljica, majki, stalnoj stručnoj pomoći i potpori, dostupnosti, individualiziranom pristupu rađaonskog tima rodilji i djetetu za vrijeme poroda i postporođajnoj skrbi, mogućnosti potpore važne osobe rodilji za vrijeme poroda i, kada su za to bile indikacije, stručnoj pratnji tog tima do KBC Split. Na kraju, ili možda i na početku, važnu je ulogu odigrao ‘Grad alkara’ i ‘zavit’ našoj Čudotvornoj Gospi Sinjskoj’, kaže Talaja.

Prema njenim riječima, već tada je bila jasna vizija opremanja operacijske dvorane, koja ne bi služila samo za potrebe odjela rodilišta.

‘No, čulo se već tada unutar  ‘centara moći’ kako treba smanjiti broj stručnog osoblja u Rodilištu, prvenstveno medicinskih sestara, primalja i pomoćnog osoblja, navodeći kao primjere ‘dobre prakse’ rodilišta koja se nisu mogla uspoređivati po broju poroda i strukturi stručnog kadra s našim rodilištem. Neke od ovih ideja su i ostvarene.  Moja vizija DZ Sinj bila je u smjeru vizije onih stručnjaka u zdravstvu koji su DZ Sinj krajem 20-og stoljeća argumentirano vidjeli kao jednu od županijskih bolnica, s jakim Rodilištem po primjerima dobre prakse županijskih bolnica na europskom tlu, ali i u nekim dijelovima Hrvatske, uz zadržavanje optimalnog broja i kontinuiranu edukaciju stručnog kadra. No, neki novi vjetrovi s juga ili sjevera otpuhnuli su te vizije’, dodaje Talaja.

Pozivajući se na preporuke recentnih stručnjaka u organizaciji zdravstvene službe, magistra Talaja je mišljenja da bi zdravstvena zaštita 21. stoljeća trebala biti organizirana po načelima sveobuhvatnosti, kontinuiranosti, dostupnosti i cjelovitog pristupa u svakom svom segmentu, kako bi osigurala najbolju moguću zdravstvenu skrb i ishode uz poštivanje lokalnih specifičnosti i zadovoljstvo korisnika tom zdravstvenom zaštitom.

Osnovna zadaća izvanbolničkih rodilišta, odnosno ustanova 1. razine kakvo je i sinjsko Rodilište, jest rana dijagnostika teških slučajeva perinatalne ugroženosti djeteta i majke te njihovo pravovremeno upućivanje u odgovarajuću ustanovu 3. ili 2. razine, koje imaju odgovarajuću medicinsko-tehničku opremu i stručni kadar. Istraživanje provedeno u razdoblju od 2000. do 2009. godine pokazalo je da je broj fetalnih, ranih neonatalnih i perinatalnih pomora u hrvatskim izvanbolničkim rodilištima bio značajno manji u odnosu na Hrvatsku u cjelini. To potvrđuje da je pristup specijalista pojedinaca u domovima zdravlja bio ispravan, u skladu s medicinskim načelima perinatalne zaštite.

Tekst je objavljen u okviru projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.

ferata@ferata.hr
0997370409