mel

Vesna Samardžić: ‘Radujemo se novoj sezoni i novim pothvatima!’

Autor/ica
Objavljeno: 26 lipnja, 2016
vesna_mažoret_ples

Foto: Vesna Samardžić

Još jedna uspješna sezona je iza sinjskih mažoretkinja. Ukupno 20 osvojenih medalja svjedoči velikom radu i trudu koje su uložile u svoje koreografije i nastupe. Koji su im daljni planovi i kako je to baviti se mažoret plesom, saznali smo od trenerice i voditeljice sinjskim mažoretkinja, Vesne Samaradžić. 

Sinjske mažoretkinje osnovane su u veljači 1997. godine, a svoj prvi nastup su imale u studenom 1997. godine, dok su od 1998. godine članice Hrvatskog saveza mažoretkinja. Od svog osnutka pa do danas djeluju po vodstvom predsjednice gđe Davorke Dukić. Prve medalje osvojile su na DP u Koprivnici 1999. godine i to zlato u juniorskoj i seniorskoj konkureciji, a prvi europski uspjeh ostvarile su 1999. godine na EP u Nizozemskoj gdje su osvojile dvije zlatne medalje također u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji. Vrtoglavi uspon sinjskih mažoretkinja kreće na DP 2008. godine na kojem postaju državne prvakinje i iste te godine i europske prvakinje na EP u Češkoj. Od tada pa do danas Sinjske mažoretkinje su i državne i europske prvakinje.

I ova sezona za vas je bila bogata i uspješna. Ukupno 20 medalja osvojenih, brojna gostovanja itd. Koji su vaši planovi za sljedeću sezonu?

Da uistinu je bogata sezona iza nas i po ostvarenim rezultatima i po odrađenim gostovanjima, mogu reći da smo jako zadovoljne i ponosne na sve ono što smo u ovoj sezoni ostvarile. Što se tiče planova pred nama je još i EP u mažoret plesu za ovu godinu zapravo kao šlag na kraju ove sezone koje će se održati početkom listopada, ovaj put  u Londonu, a na kojem ćemo se natjecati s ukupno 5 koreografija. U međuvremenu, do odlaska u London, čekaju nas mnogobrojni ljetni nastupi kako u Sinju tako i van njega, od kojih posebno moram naglasiti sudjelovanje na ovogodišnjem Malom Splitu gdje će se naše mlađi juniorke i Marijana Galić također mažoretkinja predstaviti s pjesmom Cetina i more, što nas posebno veseli jer mislimo da smo prve mažoretkinje koje imaju svoju vlastitu pjesmu. Ovim putem se još jednom zahvaljujem gospodinu Žanku na ovoj prekrasnoj ideji i njenoj realizaciji. Isto tako ovo nas ljeto čeka i naš tradicionalni nastup za Dane Alke i Velike Gospe ove godine, 19. po redu, kad nam u goste dolaze i mažoretkinje iz drugih gradova što nas uvijek posebno veseli, a krajem osmog mjeseca i čeka nas i nova turneja u Francusku ovaj put u gradic Luchon na samom jugu. Inače, na nasu prvu inozemnu turneju smo išli prošle godine takoder krajem 8 mjeseca u grad Lille. Početak nove sezone sa svim sastavima očekuje nas u rujnu i listopadu kada krećemo i s upisima novih članova kao i s izradom novih koreografija. U sljedećoj sezoni čeka nas i proslava 20 godina postojanja tako da vjerujemo da će i sljedeća sezona biti itekako zanimljiva i uzbudljiva za sve nas.

Kada vas publika promatra, to što radite izgleda lagano i elegantno, kao da plešete bez ikakvog napora. Tako obično izgledaju svi profesionalni sportaši, međutim znamo da iza toga uvijek stoji veliki trud. Koliko je zapravo potrebno rada, truda i discipline da bi se određena koreografija izvela na visokom nivou, kako pojedinačna tako i skupna?

Da, upravo tako, kad to promatrate sa strane izgleda lagano i jednostavno no daleko je to od toga, da bi se postalo izvrsnom mažoretkinjom, a na kraju i izvrsnim timom potrebno je uložiti mnogo truda. Biti mažoretkinja uistinu nije lako, puno se toga mora spojiti da bi to lijepo izgledalo, koordinacija ruku, nogu, zatim osjećaj za ritam, sluh koji je jako bitan i naravno talent za vrtit štap i kad se sve to posloži tek onda dobijete izvrsnu mažoretkinju, a kad ih spojite više dobijete izvrstan mažoret tim. Što se tiče postavljanja koreografije mogu reći da mi treba oko nekih mjesec dana redovnih treninga da je postavim, a za neke i više, dok nam za uvježbavanje treba još neka 3 mjeseca da bi to bilo na vrhunskom nivou koji je potreban za nastup na DP, konkretno koreografije s kojima smo ove godine pobjedili na DP spremali smo nekih 5 mjeseci do trenutka odlaska na DP. Što se tiče pojedinačnih koreografija ili onih u paru za njih je vremenski potrebno mnogo manje no njih plešu samo najbolje mažoretkinje koje inače puno rade tako da im je priprema za solo i duo koreografije puno lakša. Možemo se pohvaliti da uz grupne naslove europskih prvakinja u našoj riznici imamo i četiri naslova prvakinja europe u duetu što nas posebno veseli, a jedan duet je i aktualni europski prvak, a to su Sara Bogdan i Paula Župić koje ove god idu po obranu naslova s koreografijom 2 Cellos.

Kroz godine djelovanja, sinjske mažoretkinje osvojile su zavidan broj medalja. Prepoznate su kako u Hrvatskoj tako i u Europi. Smatrate li da bi se trebalo više brinuti o mažoretkinjama kao o sinjskom ‘brendu’ i kaži nam kako se mažoretkinje financiraju?

Što se tiče toga ja ne mogu reći da smo nezadovoljni sa statusom kojeg imamo u našem gradu i sredini jer uistinu dobro surađujemo i s gradom i s turističkom zajednicom koja je 1997. godine bila i inicijator našeg osnivanja, ali da bi nas se moglo više koristiti svatko bi, kao i sve ostalo, pogotovo zbog naših službenih uniforma, a imamo tri kompleta koji su uistinu nešto posebno i živopisno i za što mislim da se niti jedne mažoretkinje ne mogu pohvaliti s tako autentičnim odorama koje se prepoznaju gdje god da se pojave. Jednom smo dobile i kompliment kojeg rado ističemo, a to je da smo hodajući suvenir grada Sinja. Jedino što nas sve ove godine nekako tišti je to što VAD jako malo koristi naše usluge. Svjesni smo da dio Alke ne možemo biti i to nam nikad nije palo na pamet, ali da bi se naše cure mogle koristiti kao npr. kao ukras oko svečane lože, na prijemu, u muzeju mislim da svako bi, i to mi je žao što nije tako jer one Alku nose na leđima s ponosim dugih 19 godina i to 365 dana u godini.
Što se tiče financiranja, nas grad financira iz odjela kulture jer je mažoret ples dio kulture, a ne sporta, iako on u svojoj podlozi ima sve elemente sporta, twirling kojeg isto treniramo je sport proizašao iz mažoret plesa, ali je znatno složeniji i zahtjevniji i za trenirati na vrhunskom, i za to su potrebni vrhunski uvjeti koje mi nažalost nemamo, a to su termini u velikoj dvorani tako da se twirlingom bavi jako malen broj naših mažoretkinja, inače naš Twirling savez je pridruzeni clan HOO kao ne olimpijski sport, no još nikad nismo ušli u proračun grada za taj dio našeg djelovanja. Što se tiče finianciranja ono je konstantno i korektno. Sve što nam odobre to i dobijemo i oduvjek je bilo tako tako da smo s tim zadovoljni, no da nam je to dovoljno nije, ali shvacamo situaciju u kojoj se grad i država nalaze, no smatramo s obzirom na rad i trud i projekte koje radimo da bi trabali dobiti malo više, no kako je tako je, ne možemo biti nezadovoljni. Naš najveći problem je prostor za treniranje odnsono nedostatak termina u adekvatnim dvoranama, uostalom kao i većini udruga i klubova.

ferata@ferata.hr
0997370409