Zahvala Mate Bilobrka

Iza nas su 309. alkarske svečanosti nakon kojih s pravom slave slavodobitnik Alke i pobjednik Bare Jure Domazet Lošo i pobjednik Čoje Mihovil Župa. Pozitivnih priča bilo je podosta, a jedna takva stigla je od Mate Bilobrka, zapovjednika ATJ Lučko, bivšeg buzdovandžije i barjaktara Sinjske alke. Proslijedio nam je svoju emotivnu poruku zahvale koju je uputio VAD-u, alkarima, alkarskim momcima prije početka nadmetanja za Alku, uz zamolbu za objavu na Ferati.

Naime, zbog osobnih razloga Mate Bilobrk nije mogao nastaviti obnašati časnu dužnost barjaktara. U svojoj poruci između ostalog je napisao da je u Alku došao velikog srca i uzdignute glave, a iz Alke izlazi još većeg, bogatiji za puno toga što je vidio i naučio, pogotovo što je za prijatelje dobio alkare i alkarske momke.

‘Gledam sliku i razmišljam šta napisati?

Htio bih se zahvaliti svima vama alkarskim momcima sa kojima sam hodao u pržini i opancima u ulozi buzdovandžije. Ponosno, kako dolikuje našim roditeljima, djedovima i pradjedovima na čelu s našim arambašom Ivom Vukasovićem Parinim.

Uzjašio sam na Liska sa svega desetak sati jahanja uz instruktora, našeg viteza Andriju Hrgovića i svog brata, alkarskog momka Ivana Dotura. Našim mladim vitezovima, mojoj pratnji koja je brinula o svemu kad sam postao barjaktar i  kad sam dobio čast nosit Gospin barjak. Ta čast je posebna i za moju obitelj, moje Bilobrke. Povijest koje je posebna, mi planiramo Bog odlučuje.  Ponosno sam pronio barjak ulicama grada Sinja naklonivši se Gospinom liku pred njenom crkvom na Pijaci, a potom i na junačkom megdanu, našem Alkarskom trkalištu.

Zahvaljujem se i svim vitezovima alkarima i njihovom zapovjedniku alajčaušu Ivici Filipoviću Grčiću, cijeloj Upravi VAD-a.

U Alku sam došao priloživši svoj životopis uz zamolbu, bez obzira na funkcije koje obnašam u državi i službi iz koje dolazim spreman i bez kompleksa obnašat bilo koju dodijeljenu dužnost u alkarskoj povorci, zato ne mogu a da se ne zahvalim vojvodama Anti Vučiću koji me primio i rasporedio na mjesto buzdovandžije, vojvodi Bošku Ramljaku uz kojeg sam stajao u ulozi buzdovandžije onako kako kaže u Statutu, a to je da čuva vojvodu i posebno bih se zahvalio prijatelju vojvodi Mariju Šušnjari koji mi je dodijelio ulogu barjaktara.

U Alku sam došao velikog srca i uzdignute glave, a iz Alke izlazim još većeg, bogatiji za puno toga šta sam vidio i naučio, a pogotovo za sve Vas prijatelje šta sam dobio alkare i alkarske momke.

Prošlu godinu kad sam došao na zajedničku večeru bio sam toliko sretan kad sam vidio da su alkarski momci ostavili mjesto za svojim stolom za barjaktara kao i za drugim stolom gdje je sjedila moja pratnja, a sam protokol sačuvao mi je mjesto za stolom sa upravom VAD-a, vojvodom, alajčaušom i arambašom.

Naravno da sam sjeo sa svima s guštom i velikog srca. Ako sam svih ovih godina, dok sam bio u alkarskoj povorci, koga naljutio ili napravio bilo šta, a da nisam trebao, mogu reći da nije bilo namjerno i da oprosti.

Iz Alke moram prije svega zbog obiteljskih razloga, a onda mogu reći i poslovnih.

Svim Alkarima za 309. Alku želim čvrstu desnicu i oko sokolovo, a alkarskim momcima držanje dostojno naših djedova i pradjedova i da svima bude SRITNO.

Hvala Vam!
DOMOVINI VJERAN!’