Rođendan 4. gardijske brigade

Danas, 28. travnja, navršava se 26 godina od osnutka legendarne 4. gardijske brigade HV – Pauka. 

Ova elitna postrojba HV-a kroz koju je prošlo oko tisuću Sinjana i Cetinjana, u Domovinskom ratu nije izgubila niti jednu bitku. Njenu snagu najbolje je opisao ratni ministar obrane Gojko Šušak koji je na proslavi četvrte obljetnice brigade, u Splitu 28. travnja 1995. godine, kazao: ‘Hrvatska vojska ima sedam gardijskih brigada. Sve i dobro ustrojene i dobro opremljene. Ima jedna koja je udarna. To je četvrta.’

Četvrta gardijska brigada osnovana je u Splitu 28. travnja 1991. početkom Domovinskog rata na hrvatskom jugu. Postrojba je to koja je kod neprijatelja izazivala strahopoštovanje, a kod hrvatskog puka divljenje i vjeru u nepobjedivost. Četvrtu brigadu karakteriziraju najveće pobjede, čast, ponos, prkosna tuga zbog gubitka prijatelja…. Put momaka s crvenim beretkama put je viteštva i časti hrvatskog vojnika neokaljane tijekom cijelog Domovinskog rata. Stotinu devedeset tri poginula Pauka ugradila su sebe u konačnu domovinsku pobjedu.

Ratni put brigade (1991. – 1996.)

Prikaz koji slijedi nije dovoljan za dostojno opisati put i karakter onoga što sjaji imenom 4. gardijska brigada. Namjera je samo podsjetiti na neke značajke i vremena.

U pripremama za ustrojavanje ZNG-a 28. travnja 1991. začela se i 4. brigada ZNG, kasnije 4. gardijska brigada HV-a.
Nakon osnutka, redarstvenicima iz Središta za izobrazbu postrojbi za posebne namjene MUP-a u Lučkom, Rakitju i Kumrovcu, priključuju se dragovoljci, uglavnom s područja južne Hrvatske i zapadne Hercegovine. U kampovima Resnik, Trilj i Imotski započinje obuka i ustrojavanje glavnine ljudstva, ali i kontinuirani prijem novaka. Odmah je bilo jasno da ljudstvo neće biti problem već temeljna briga postaje kako mu osigurati barem najosnovnije pješačko oružje. Ipak, na razne načine prikupljeno je ono najosnovnije.

Već 31. 07. 1991. godine brigada, pod zapovijedanjem današnjeg generala bojnika Ive Jelića, dobiva prvu borbenu zadaću. Jedan njen dio kreće u Kruševo gdje 01. 08. slijedi prvi oružani sukob, u kojem je zadan prvi udarac neprijatelju. Nakon mjesec i pol dana uspješne obrane, zbog nepovoljnog taktičkog položaja padom mjesta Jasenice, brigada se morala izvući iz Kruševa. Dok je glavnina snaga bila u Kruševu, dio brigade je branio Vrliku.

15. 09. 1991. godine Zrakoplovni vod 4. gardijske brigade sudjeluje u uspješnoj akciji osvajanja vojarni kod Ploča ‘Zelena tabla – Male Bare’.  Dok dvije bojne djeluju na drniškoj i sinjskoj bojišnici, dio brigade angažiran je u bojnim djelovanjima na prostoru Zadra i Šibenika. U takvim prilikama se stvaraju i prve topničke snage brigade.

Zbog neposredne ugroženosti Dubrovnika tri samostalna voda 4. gardijske brigade sredinom listopada ulaze u grad pod okruženjem i stavljaju se u njegovu obranu na Srđu i Mokošici, gdje ostaju sve do sklapanja primirja. Uz ova tri voda za obranu juga brigada angažira i svoju 4., a zatim i 3. bojnu u prosincu 1991. godine i to na području Imotica – Topolo. U isto vrijeme se i samostalna satnija pod zapovijedanjem pokojnog Andrije Matijaša angažira u obrani Stona. Zapovjedništvo brigade se od siječnja 1992. smješta u Ploče, dok se jedna bojna nalazi na bistrini, jedna u Metkoviću, a jedna je držala pozicije od Posedarja prema Pagu.

Početkom lipnja 1992. godine zapovijedanje brigadom preuzima, danas brigadni general, Mirko Šundov. Krajem istog mjeseca zapovjedno mjesto i glavnina snaga brigade seli iz Hutova u Orašac. Nakon kratke konsolidacije snaga uslijedilo je nekoliko teških bitaka u kojima su zauzeti dominantni objekti. Otvoren je prostor za potpuno oslobađanje dubrovačkog zaleđa, pa je prodor nastavljen prema Uskoplju. Herojskim pothvatima pješačkih postrojbi u ovim bitkama svakako treba istaknuti i ulogu oklopno – mehanizirane satnije, koja je pod vodstvom pokojnog Andrije Matijaša bitno pridonijela ovladavanju područjem.
Završna operacija kojom je cijeli prostor dubrovačkog zaleđa, sve do granice na Prevlaci, stavljen pod nadzor HV-a, bila je akcija ‘Vlaštica’. Akcija je izvedena u teškim vremenskim uvjetima i unatoč snažnom otporu neprijatelja uspješno okončana za samo tri dana. Time je četvrta gardijska brigada zajedno s 1. gardijskom brigadom HV ‘Tigrovima’ i drugim postrojbama HV, postavila crtu bojišnice koja je ostala nepromijenjena do kraja rata.

Nakon preustroja brigade, u studenom i prosincu 1992. godine, slijedi druga velika zadaća – operacija Maslenica 21. 1. 1993. godine. Već prigodom izviđanja, skupina pripadnika 3. bojne nailazi na minsko polje, a gubici nagovješćuju teško izvršenje zadaće. Operacija ‘Maslenica’ se pokazala jednom od težih i zahtjevnijih u Domovinskom ratu. Sama napadna operacija trajala je dva i pol dana i brigada je u suradnji s drugim postrojbama Hrvatske vojske uspješno obavila postavljenu zadaću. Po prelasku u obranu, već umorni borci morali su otrpjeti silovite protuudare, u kojima su u nekoliko slučajeva požrtvovnim akcijama pojedinaca i manjih skupina očuvani stečeni položaji od novigradskog zaleđa do sela Kašić. Važnost izvedene operacije i sa gledišta obrane Zadra, koji je do tada trpio česta granatiranja, ali i s obzirom na mogućnost korištenja novog pontonskog mosta u Masleničkom ždrilu, svrstao je ovaj ratni uspjeh među veće pobjede u Domovinskom ratu, a 4. brigadu potvrdio kao jednu od najboljih postrojbi Hrvatske vojske.

Koncem ožujka 1993. godine brigada predaje područje odgovornosti 3. gardijskoj brigadi i odlazi na zasluženi odmor, te pristupa daljnjoj obuci i prijeko potrebnoj popuni. U to vrijeme zapovijedanje brigadom preuzima, današnji general bojnik DamirKrstičević, a dotadašnji zapovjednik, danas brigadni general Šundov, odlazi na novu dužnost.

Uz stalni rad na ustroju i popuni 4. brigada je početkom lipnja 1993. godine ponovno na borbenim crtama, najprije u prostoru vodičkog zaleđa, a potom ponovo na prostorima oslobođenim u operaciji Maslenica, gdje uspješno provodi aktivnu obranu.
Tijekom 1994. i prve polovice 1995. godine 4. gardijska brigada je u sklopu svog zbornog područja izvršavala sve postavljene zadaće te provodila intezivnu obuku pripremajući se za završne operacije oslobađanja okupiranih dijelova RH.  Operacija ‘Ljeto 95’ mogla je početi. Obzirom na nepovoljnu konfiguraciju terena u nastupanju prema Bosanskom Grahovu i teškoće koje su se ukazale u prvim pokušajima ovladavanja tim prostorom, Četvrta je dobila zapovijed uključiti se u operaciju unatoč činjenici da je tek puštena na odmor. Odmah iz pokreta postrojbe Četvrte krenule su prema Bosanskom Grahovu i već sutradan su zajedno sa 7. gardijskom brigadom ovladale njegovim širim prostorom.

Uslijedila je ‘Oluja’. U sklopu široke vojno – redarstvene operacije Četvrta je skupa sa 7. brigadom ušla u Knin i nakon kraćeg zadržavanja nastavila progoniti neprijatelja prema granici Republike Hrvatske, u pravcu mjesta Srb. U naredna dva dana slijedile su akcije s ciljem osiguravanja granice Republike Hrvatske nakon čega je postrojba zamijenjena, no odmor nije dugo trajao. Neprijatelj je, u namjeri vraćanja izgubljenog, krenuo u prutuudar na položaje 141. brigade Hrvatske vojske kod prijevoja Derala između Strmice i Bosanskog Grahova te ih zauzeo. Dio brigade je 15. kolovoza 1995. godine žurno upućen u ispomoć na to područje, gdje je presjekavši komunikaciju Drvar – Resanovci, doveo napadače u nepovoljan taktički položaj. Uz žestok otpor neprijatelja angažirane snage su već sljedećeg dana povratile izgubljene položaje i vratile se u Knin.

Nedugo zatim, zapovjednik tadašnjeg Zbornog područja Split general Ante Gotovina, zapovijeda napad na pravcu Glamoč – Šipovo – Jajce te ovladavanje širim područjem Drvara. Tako je 7. rujna 1995. godine brigada krenula u operaciju ‘Maestral’, u kojoj je pokazala pune rezultate bogatog ratnog iskustva, zrelosti i profesionalnog ustroja.
Početkom listopada 1995. godine brigada dobiva novu borbenu zadaću u operaciji nazvanoj ‘Južni potez’. Cilj operacije je bio ovladavanje širim prostorom Mrkonjić Grada. Snage Hrvatske vojske su 9. listopada 1995. godine obavile silovitu topničku pripremu te je do kraja dana završen najteži dio zadaće, u potpunosti su razbijene neprijateljske snage i natjerane u bijeg.
Taj dan bi zasigurno bio zapamćen kao sjajan prikaz snage i organiziranosti Hrvatske vojske, da nije pomućen smrću legendarnog hrvatskog časnika i istinskog simbola ove brigade generala Andrije Matijaša Pauka.

Taj veliki ratnik i čovjek, svojom pogibijom, kao da je navijestio kraj rata, jer nakon što su sutradan Četvrta i Sedma gardijska brigada obuhvatom zauzele Mrkonjić Grad. Pokazalo se da je to bila i zadnja bitka u Domovinskom ratu.

Četvrta gardijska brigada je u Domovinskom ratu položila 195 žrtve, 4 gardista se vode nestalim, a 1600 njezinih pripadnika je ranjeno ili na drugi način stradalo. Kroz nju je prošlo mnogo iznimnih boraca, dočasnika i časnika koji su danas u mirovini ili na drugim dužnostima. Svi oni, s manjim ili većim zaslugama, učinili su da ime 4. gardijske brigade postane nezaobilazno u stvaranju novije hrvatske povijesti.