30 godina Zajednice Cenacolo u Hrvatskoj

“Kako bih mogla ja
izmisliti jednu ovakvu priču?
Sve se dogodilo a da skoro
nisam ni primijetila:
uronila sam u Božje Milosrđe
i zasukala rukave da mogu voljeti…
Voljeti i služiti!
I sama se neprestano
čudim onomu što se zbiva u životu
Zajednice Cenacolo, koja je Božje
Djelo, djelo Duha Svetoga i Marije”
Majka Elvira

Ovo su riječi Majke Elvire, talijanske redovnice Elvire Petrozzi koja je 1983. godine utemeljila zajednicu ‘Cenacolo’. Bio je to odgovor Božje ljubavi na očajan krik brojnih mladih, umornih, razočaranih, ovisnika i neovisnika, u potrazi za radošću i pravim smislom života. U Hrvatskoj je sedam muških i jedna ženska zajednica i to u Ugljanama, Varaždinu, Biogradu, Aljmašu, Gračanima i Vrbovcu.

Jedan od najbližih suradnika s. Elvire don Stefano Aragno, talijanski svećenik i prvi duhovnik zajednice ‘Cenacolo”’u Italiji, jednom prigodom o svom dolasku u Ugljane 1992. godine je rekao:

‘Tamo nije bilo ničega nego malena crkva Gospe od zdravlja, ruševine i mnogo kamenja. I tri stvari: tišina, tišina, tišina. Bio je rat i svi su bježali, kuće su se rušile, a s. Elvira je rekla ‘da’ te su momci počeli graditi”.

Zajednici zemljište na Ugljanima darovali su franjevci i tako je sve počelo. Nije bilo vode ni struje i činilo se kako je Zajednica koja niče u ljutom dalmatinskom kršu na kraju svijeta, to je zadnja postaja gdje ne dolazi nitko. Međutim, za sve one prve koji su zakoračili u ovaj triljski kraj, bila je nadahnuće. Mala crkvica, krstionica, tišina dovoljni su čovjeku za rad.

Dugo se čulo samo klesanje kamena, a klesali su i svoja srca. Uspjeli su članovi Zajednice i izgradili uz pomoć mnogih dobrih ljudi svoj dom. Zahvaljujući požrtvovnosti i odvažnosti i znoju mladića koji su do današnjeg dana prošli kroz ovo Bratstvo, ono je postalo mali raj njihova života. Često i s pravom se naglašava kako je Bratstvo u Ugljanima mjesto nade i oslonac za mnoge obitelji i mlade u poteškoćama. Upravo radi navedenog, ali i obilježavanja 30 godina rada Zajednice Cenacolo u Hrvatskoj, koja će se obilježiti 28. i 29. svibnja, pohodili smo Ugljane gdje je smještena muška Zajednica, tj. Bratstvo Gospa od zdravlja.

U ulozi domaćina bio nam je Joško Hrvatić, voditelja kuće Bratovštine Gospe od zdravlja u Ugljanima. Okruženi kamenim ljepoticama što sazidaše vrijedne ruke članova zajednice kroz ova tri desetljeća, započeo je Joško svoju priču:

‘Ja sam u Zajednicu doša 1998. godine. Došao sam zbog potrebe da promijenim sve negativno što me je pratilo i što sam radio u životu. Nikada ne bih došao u Zajednicu da nije bilo mojih roditelja.U tim teškim svojim životnim trenutcima gledao sam na televiziji Majku Elviru. Kroz ono što je ona izlagala, ona je meni dala do znanja koliko sam jadan, izgubljen, neslobodan. Međutim, u tom njenom izlaganju ja sam prepoznao jednu nadu, nadu za novi bolji život’, kazuje svoju životnu priču Joško, nabrajajući godinu za godinom njegov put od ulaska u Zajednicu, preko Italije, pa sve do današnjih dana.

‘U našoj zajednici svatko dobije svoj poziv života, jer nema što ti hoćeš. Ja osobno nisam mislio da ću u Zajednici provesti ovoliko godina, ali Gospodin je to htio i dao mi velik dar da mogu živjeti u Zajednici. Želim dati Zajednici ono što je ona meni dala besplatno i na isti način uzvratiti’, kazuje nam Joško, žureći pripremati program proslave koji će se dijelom odvijati u triljskoj sportskoj dvorani, kao i odlazak na službeno primanje u Splitsko-dalmatinsku županiju.

Prije odlaska podsjetio je kako je u velikom kompleksu u ljutom kršu i kamenu 11 objekata. Tu su objekat za spavanje, kapelica, štala, stolarija i drugi sadržaji. Voditelj Bratovštine istaknuo je zahvalu svim dobrim ljudima, svećenicima, župskoj zajednici, Gradu Trilju, Županiji i svima koji im pomažu u boravku, radu i životu u Ugljanima. Njegovu ispovijest od ulaska u zajednicu do današnjih voditeljskih dana poslušajte OVDJE.

U zajednici u Ugljanima je trenutno 19 članova iz cijele Hrvatske. Jedan od njih je i 24-godišnji Splićanin Zoran Tomić koji, kao i Joško, ima tešku životnu priču, koja sada otvara nove, ljepše i sretnije stranice životne knjige.

‘U Zajednici sam nešto manje od 5 godina. Nikada nisam ni pomislio da ću biti dio ove Zajednice. Međutim, zbog onog što me je pratilo u životu jednostavno je za spas trebalo doći u Zajednicu. Sve je počelo tamo od 15. godine života. Droga, ulica, loše društvo. Zahvaljujući svojim roditeljima i njihovim naporima došao sam u Zajednicu Cenacolo. Prošao sam dosta toga od Italije do Ugljana’, kazuje nam svoju životnu ispovijest Zoran koji, kao i Joško, želi još biti dio Zajednice.

‘U našoj Zajednici put oporavka traje nekako između 3 i 5 godina. Ja još želim biti ovdje, pomoći drugima onako kako su meni pomagali. Sretan sam sada. I moji su roditelji sretni, jer su dobili napokon sina i sada je sve u redu. Jednoga dana i ja ću biti vani, krenuti u novi život, imati svoju obitelj’, kazuje na između ostalog Zoran.

Zoranovu životnu priču možete poslušati OVDJE.

Dok nam je Zoran pričao svoj put od pakla do ovih sretnih dana, Ivan Brajdić, jedan od članova Zajednice, brižno nam je pripremao piće dobrodošlice, ali i ono što će objedovati danas u Zajednici, jer njegova je zadaća ovih dana kuhinja. Malo podalje u jednom poprilično povećem prostoru, pučki kazanom velikom vrtlu, krumpire i ostalo povrće uređuju Aleks i Fran, jer svatko ima svoje poslove. I drugi članovi za vrijeme našeg posjeta radili su na drugim poslovima. Netko je brinuo o kravama, svinjama, o štali, netko je bio u izradi suvenira, netko u stolariji i na drugim zadaćama.

Kako nam kazuju Joško, Ivan, Zoran i drugi, ustajanje je u 5,45 sati, a nakon obavljanja osobne higijene slijede molitva, doručak i tako redom do podne kada je ručak. Poslije toga ponovno rad, molitva i tako do večernjih sati. Moglo bi se još podosta toga napisati o ovoj vrijednoj Zajednici koja će biti domaćin svim zajednicama ‘Cenacolo’ iz Hrvatske ove subote i nedjelje, kada će se prigodnim programom obilježiti 30. godina ove zajednice u Hrvatskoj. Središnje misno slavlje bit će u nedjelju, 29. svibnja točno u podne u triljskoj sportskoj dvorani koje će predvoditi nadbiskup u miru mons. Marin Barišić uz koncelebraciju njihovog duhovnika don Ivana Filipovića.

Program proslave 30. obljetnice ‘Cenacolo’