40 godina poslije: Dani ponosa i slave!

U povijesti sinjskog sporta dosta je datuma i događaja koje nazivamo povijesnim. Međutim, svakako je na vrhu tog impozantnog popisa današnji dan, odnosno 20.ožujka. Prije 40 godina na današnji dan 1984. u Sinju dogodilo nešto  posebno.

‘Od finala Kupa, mi smo uvik skupa…!’. Je, o tome je riječ. Baš danas, 20. ožujka, puni se 40  godina od finala Kupa bivše države u kojem je trećeligaš Alkar poražen od prvaka, sarajevske Bosne. Povijesni dan za sinjski sport, utakmica koja je stvorila legende, koja je dala priče za sva vremena i utakmica koja je Alkar pozicionirala, kako je to godinama kasnije krasno podvukao Milorad Bibić Mosor, kao ‘najveći mali klub u Hrvatskoj’. Eto, toliko je to vrijedilo. I vrijedi i danas.

Pola godine ranije od toga, 20. ožujka 1984. godine sinjska košarkaška bajka počela je dobivati svoje obrise. Ždrijeb je odmah na startu donio nemoguće, Šibenku kojoj je nešto ranije oduzet naslov prvaka, ali nešto što je trebala biti rutinska pobjeda gostiju, pretvorilo se u djelić najljepše sportske sinjske povijesti. Alkar je senzacionalno slavio, a šira košarkaška scena u bivšoj državi upoznala je Stipu Vrcana i njegove momke.

Uslijedila je potom ona nikada odigrana utakmica protiv Trepče iz Kosovske Mitrovice, a iako se znalo da gosti ne dolaze, dupkom puna dvorana slavila je kao da se osvojio naslov prvaka države. Potom je goste iz Čačka dočela paklena atmosfera i ponovno je jedan velikan pao u gustoj završnici, a onda je došlo na red da i Zadar, tadašnja mega momčad, osjeti ‘čari’ gostovanja u Sinju. Baš s te utakmice ostao je memoriran legendarni transparent ‘Samo hrabro Vrcanovi momci za Evropu naći će se novci!’.

Da skratimo, ta utakmica protiv Zadra bila je pravo remek djelo, čisti prikaz što je i koliko košarka nekada značila, što je davala i što uzimala. Doslovno – krv, znoj i suze. Ali, suze radosnice na kraju. Alkar je slavio 82:81. Čudo neviđeno. Za povijest i za ponos. I onda pravac na finale u Metković protiv prvaka Bosne koju je vodio Svetislav Pešić. Tog dana grad u dolini Neretve bio je zapravo Sinj.Sva sila našeg svita se otisnula na put u Metković, ulice Sinja bile su potpuno prazne, a one pored Neretve prepune sinjskih navijača. Tko je bio, vidio i proživio te dane i posebno taj finalni dan – pričat će! Iako je Bosna pobjedila 92:78 i to ne baš lako,sinjski Alkar ispisao je tada povjest i svoj najveći uspjeh u od kada se bilježi njegovo ime.

Imao je Alkar u vremenu do danas još nekoliko velikih utakmica, početkom devedesetih se po prvi puta u Sinju igrala prvoligaška košarka, a vrlo brzo pala je i moćna Cibona kojoj je to bio prvi službeni ogled s Alkarom. Kasnije se sjećamo i one čuvene utakmice protiv Zaboka, za povratak u prvoligaški rang. Padali su u prvenstvu i Split,Zadar. Bilo je i još pobjeda nad Cibonom, kao što je bilo i nedavno.

No, ipak. Danas se valja sjetiti onih koji su košarkaški Sinj vinuli u nebesa. Među najveće. Evo ih:

Zvonko Pavić, Mladen Pavić, Dario Čugura, Damir Župić, Ivica Pleština, Joško Boban, Ante Boban, Ivo Čović, Boris Poljak (kapetan), Bare Vujina, Ivica Župić, Davor Vučković. U susretima do finala igrali su još Milorad Dimitrijevski, Ivica Ljubičić i Damir Čugura. Trener: Stipe Vrcan. Pomoćni trener: Petar Perajica. Tehniko: Goran Caktaš. Predsjednik: Mirko Vojković.