Proslavljen blagdan sv. Nikole Tavelića u Brnazama

Izvor: Fra Antonio Mravak, Svetište Gospe Sinjske

Blagdan sv. Nikole Tavelića, prvoga hrvatskog kanoniziranog sveca i nebeskog zaštitnika Brnaza, svečano je proslavljen u subotu, 14. studenoga, u crkvi posvećenoj njemu u Brnazama, u Župi Gospe Sinjske.

Slavlje je započelo u 10,30 sati procesijom iz crkve, nakon koje je euharistijsko slavlje predvodio dominikanac fra Jozo Čirko uz suslavlje fra Domagoja Runje, fra Valentina Radasa, fra Marinka Vukmana i fra Ivana.
Proslavi je prethodila trodnevna duhovna priprava od 11. do 13. studenoga, koju je predvodio fra Valentino Radas. Program je svakoga dana započinjao pobožnošću u 16.30 sati, nakon koje je u 17 sati slavljena misa.

Tijekom trodnevnice pjevali su zborovi filijalnih zajednica sv. Nikole Tavelića iz Brnaza i sv. Kate iz Lučana. Na blagdan su slavlje pjevanjem obogatili dječji zbor, zbor odraslih i zbor mladih iz Brnaza. Među okupljenim vjernicima bili su i hodočasnici koji su s fra Domagojem Runjom, kao i prethodnih godina, pješice stigli iz Dicma.

U homiliji je fr. Jozo Čirko, polazeći od naviještenoga evanđelja, okupljenima postavio pitanje što znači biti kršćanin. Prisjetio se kako je za sv. Nikolu Tavelića doznao još u djetinjstvu, gledajući njegovu sliku na ulazu u susjednu kuću, s natpisom ‘prvi hrvatski svetac’. Taj je osobni spomen povezao s pozivom da poznavanje sveca preraste u nasljedovanje njegova primjera vjere.

‘Kršćanin je netko tko slijedi Isusa’, istaknuo je propovjednik, pojasnivši da kršćanski identitet traži osobno opredjeljenje za Krista. Pripadnost kršćanskoj obitelji, primljeno krštenje i vjerski običaji pozivaju na vjeru koja oblikuje svakodnevne odluke i odnose. Nasljedovanje Isusa, dodao je, ne znači bezgrešnost, nego pouzdanje u njega, priznanje vlastitih grijeha, obraćenje i nastojanje da se živi prema njegovim zapovijedima.

Izdvojivši evanđeoske zahtjeve odricanja od sebe, prihvaćanja križa i ustrajnoga nasljedovanja Krista, upozorio je na želju za blagoslovom bez tereta i uspjehom bez žrtve. Odreći se sebe, pojasnio je, znači staviti Boga na prvo mjesto, prihvatiti njegovu volju i dopustiti da evanđelje bude mjerilo vlastitoga života.

Nošenje križa povezao je s konkretnim životnim okolnostima: opraštanjem supružniku, strpljivim odgojem djece, podnošenjem nepravde te brigom za starije i bolesne bez očekivanja priznanja. Potaknuo je vjernike da svakodnevne teškoće prihvaćaju s ljubavlju i pogledom usmjerenim prema vječnosti.

Govoreći o sv. Nikoli Taveliću, naglasio je da je njegovo naviještanje bilo potvrđeno životom i mučeništvom. Njegova želja bila je približiti ljudima Krista, a njegov primjer i danas poziva na preispitivanje vlastite vjere: ostaje li ona običaj i uspomena na djetinjstvo ili daje snagu za život prema evanđelju.

Prava se vjera, istaknuo je, očituje osobito kada treba oprostiti, braniti istinu, stati uz slabijega i ostati vjeran Bogu unatoč protivljenju. Premda svi nisu pozvani na krvavo mučeništvo, svaki je kršćanin pozvan na svakodnevnu vjernost koja uključuje odricanje od sebičnosti, ponosa, osvete i ravnodušnosti.

Podsjećajući da je sv. Nikola Tavelić život položio u Jeruzalemu, propovjednik je obitelj, radno mjesto i društvo označio prostorima današnjega kršćanskog svjedočenja. Upravo ondje vjernici su pozvani živjeti pošteno, govoriti istinu, čuvati obitelj i biti blizu drugima. Na završetku homilije potaknuo je okupljene da se zapitaju po čemu će ih ljudi pamtiti i jesu li spremni nešto žrtvovati za Krista. Zazvao je zagovor sv. Nikole Tavelića da budu kršćani imenom i životom te vjeru svjedoče ponizno, hrabro i s ljubavlju.

Na kraju misnoga slavlja fra Ivan zahvalio je predslavitelju, svećenicima i svima koji su pridonijeli pripremi proslave. Posebnu zahvalu uputio je fra Valentinu Radasu za predvođenje trodnevnice te fra Marinku Vukmanu, gvardijanu i rektoru Svetišta Gospe Sinjske, za potporu i blizinu zajednici. Zahvalio je zborovima, ministrantima, čitačima i ostalim suradnicima, osobito Anti i s. Mireli, istaknuvši njihov svakodnevni predani rad.

Čestitajući Brnažanima blagdan nebeskog zaštitnika, poželio je da zagovor sv. Nikole Tavelića prati njihove obitelji, čuva domove i djecu te ih okuplja u vjeri, ljubavi i zajedništvu. Imendan je čestitao svima koji nose ime Nikola i Nikolina.

Prije završnoga blagoslova nekoliko prigodnih pjesama izvela su djeca iz Dječjeg vrtića ‘Nikolino’, koji djeluje u prostoru ispod crkve, uz pratnju svojih odgojiteljica. Fr. Jozo zahvalio je na pozivu i zajedničkom slavlju, pohvalio pjevanje zborova te potaknuo vjernike da redovitim dolaskom na misu nastave izgrađivati svoju zajednicu. Slavlje je zaključeno završnim blagoslovom.