Ostali naprijed, Alkar stoj!

I dok se gotovo svaki iole ozbiljan klub ovih i proteklih dana priprema za novu košarkašku sezonu, situacija u sinjskom košarkaškom ponosu ponovo je neizvjesna i bez naznaka u kojem će se pravcu odvijati i s kojim će to ljudima Alkar krenuti u “nove radne pobjede”…

S obzirom na činjenicu da su u svibnju održani lokalni izbori i da je samim time praktički završen mandat dosadašnjeg predsjednika Denisa Katića i njegove Uprave, odnosno bit će i službeno nakon sazivanja Skupštine  i podnosenja izviješća, ostaju pitanja gdje je sam klub trenutno upravljački, logistički, igrački i financijski. Odgovora na to baš i nema, ali najbliži je onaj koji kaže – nigdje. Ni na nebu ni na zemlji.

Odlazak Hrvoja Vučića, što je teško i nazvati odlaskom, jer za odlazak iz kluba pretpostavka bi trebao biti kakav važeći ugovor, što znamo da kod nas nikada nije bila praksa, potaknuo je niz pitanja. Doduše, nije teško ni bilo pretpostaviti da bi do toga moglo doći, ali ipak. Nakon njega jednosmjernu kartu uzeli su i Josip Boban (VROS), Roko Dominović (Ribola Kaštela) i Nikola Gaurina (Essen, Njemačka).

Ostali su tu, ali i to je pitanje hoće li im netko sa strane ponuditi angažman ili pak ne. U svom Sinju trenutno mogu razgovarati sami sa sobom, obiteljima, prijateljima, slučajnim prolaznicima, dakle svima, osim onima s kojima bi trebali – ljudima iz Kluba. Svalina, Modrić, Bilandžić, Jure Boban, Kristijan Vučić, Šarac, Jurela i ostali trenutno su nigdje. Ima tu i Antonio Bilić, pomalo zaboravljeni sinjski zet, ali i dalje igrač koji može donijeti određenu kvalitetu na poziciji jedinice i koji je, barem na oko, nakon propuštene sezone, sasvim fit.

Košarka na A-1 razini, pogotovo u Sinju, baš i ne nudi previše toga financijskog igračima koji su ušli u “godine”, bez da su napravili kvalitativni iskorak koji bi im jamčio barem nekakvu egzistenciju. Oni mlađi se barem mogu nadati da bi u dogledno vrijeme mogli napraviti taj toliko željeni iskorak, poput nekolicine koja je nakon Alkara ostvarila vrlo dobre karijere.

Izgledno je da bi ovo ljeto moglo biti i meteorološki i košarkaški prilično vruće, da će se ponovno doći u situaciju da se momčad slaže u zadnji tren i da se nade polažu u čistu sreću. Ako je to znalo i proći, teško je vjerovati da će isti “modus operandi” prolaziti iz godine u godinu. Tko god da dođe načelo kluba, sigurno je da mu neće biti lako niti ugodno. Na potezu je aktulana sinjska vlast, reagirati se moralo već “jučer”, jer svaki dan nosi sa sobom pokoju opciju manje. Istini za volju, bolje i dobar potez kasnije, nego loš “na trk”, ali netko će morati prije ili kasnije.

A taj netko za sada nema ime. Vlast je trenutno je u fazi razmišljanja kome dati klub u ruke, odnosno, tko je voljan prihvatiti izazov i uhvatiti se u koštac s raznim problemima koje Alkar sa sobom nosi u svakodnevnoj besparici i manjku ljudi voljnih uložiti nemala financijska sredstva. Denis Katić neće biti taj, barem koliko je nama poznato, kao niti itko iz njegove uprave. I baš zato se odgađa Skupština kluba, barem dok se neko ime ne pojavi na obzoru.

Jedno je jasno. Novi predsjednik mora, naprosto mora, biti čovjek s jasnom vizijom upravljanja, netko tko ima poznanstva koja bi se mogla pretočiti u konkretne financijske injekcije i tko je spreman napraviti potpunu reorganizaciju kluba na svim razinama. Od gotovo pa devastiranih mlađih kategorija pa sve do nešto dugoročnije strategije od dosadašnjih jednogodišnjih avantura i prelijevanja iz šupljeg u prazno.

A tek onda slijedi i izbor trenera, što je priča za sebe. Zaista je pitanje tko će se uhvatiti vruće sinjske stolice, znajući s kakvim financijama se ulazi u sezonu i što to znači u kontekstu privlačenja pojačanja koja će, s obzirom na silne odlaske mahom domaćih igrača, morati biti iz drugih sredina. Isto tako, uvjeti za rad ne nude mnogo, zapravo malo i ništa, pa je razvidno da bi se takvog posla mogao primiti jedino netko željan prave avanture i spreman na apsolutno sve. A takav netko ili će biti dovoljno mlad i lud ili pak netko tko će na zalasku svoje karijere doći uzeti još pokoju plaću po načelu – daj šta daš!

Pa, nek otpočne prva trka!