Izložba Neli Ružić u Galeriji Sikirica

U petak u 19 sati u Galeriji Sikirica otvara se izložba poznate splitske umjetnice, Neli Ružić koja će se predstaviti ciklusom radova objedinjenih pod nazivom ‘17.16’. Izloženi radovi – Kemijska čistionica ‘Galeb’ (1996/1998, Split), Četka (2005, Ciudad de México), Crvena šuma (2012, Ciudad de México), Ploča / dvije planine (2016, Split), Dvije planine (2016, Split), Do konca (2019, Sinj ),  Ana (2019, Sinj) – pokrivaju širok vremenski i prostorni raspon koji je u ljudskom i intimnom, ali i u profesionalnom, umjetničkom smislu obilježio autoricu.

Različite ‘adrese’ radova, na liniji Hrvatska – Meksiko, ukazuju na njenu izmještenu poziciju (migrantice) iz koje analizira svoju osobnu/obiteljsku situaciju u kontekstu postratne tranzicije društva. Koristeći autobiografske elemente, Ružić gradi narative kojima otvara kompleksna društvena pitanja poput brisanja (revizije) povijesti (Četka, Kemijska čistionica ”Galeb”), malih priča i velikih ideologija (Ploča/Dvije Planine, Crvena Šuma), propalih tvornica (Do konca) i svakodnevnih ljudskih povijesti koji su u trenutku stihijske demokratizacije i kapitalizma ostali na marginama novog društvenog poretka (Ana).

Neli Ružić kritički promišlja odnos malih, osobnih priča i velikih dominantnih narativa kao (ne)mogućnost bilježenja nevidljivih povijesti koje prostor afirmiranja i validacije potom ostvaruju u umjetničkom kontekstu čime ih autorica čuva od kolektivnog zaborava.

Recentnim radovima, Do Konca i Ana, Neli Ružić ulazi u područje društvenog i političkog,  tematizirajući procese deindustrijalizacije i položaj radnika/ca na primjeru ugaslog sinjskog tvorničkog diva – tekstilne tvornice Dalmatinka. Ovi radovi predstavljaju svojevrstan odmak od dosadašnje logike,  jer polazišna točka stvaralaštva, možda po prvi put, nije osobno iskustvo umjetnice. Preuzimajući ulogu outsajdera, Neli Ružić dokumentaristički bilježi zatečeno stanje propale tvornice (Do konca) kao i ljudsku sudbinu njoj nepoznate bivše radnice Ane (Ana).

U videu Do konca prikazan je sam kraj, završna faza tvornice, na što sugestivno upućuje i sam naslov rada. Radnja u videu se odvija sinkrono (prazne hale, vlaga, ugašeni strojevi) i dijakrono (umetnute scene u kojima je prikazan rad na stroju, nasnimljeni zvuk strojeva, radnici/ce koji izlaze iz tvornice).

U videu Ana, bivša radnica, izvodi pokrete ‘u prazno’, izmještena van tvornice, prostora i vremena. Ana nosi plavu kutu, koja je nekada bila radna uniforma radnika/ca Dalmatinke čime postaje simbolom zaboravljene/nevidljive radničke klase. Naslov izložbe ‘17.16’ također je svojevrstan hommage radničkoj klasi, posebno radnicama sinjske Dalmatinke, jer su svi satovi ove tvornice – hraniteljice stali točno u to vrijeme. Pa ipak, kako ističe Dragana Modrić, kustosica izložbe, satovi su stali, ali je možda otpočelo vrijeme kritičkog promišljanja u terminima političkog, što ostavlja prostor za optimizam.

Izložba ostaje otvorena do 28. studenog.