Jure Marasović: Brnaze

Foto: Filip Ratković

Zanimljiv tekst o Brnazama poslao nam je naš sugrađanin Jure Marasović, koji je najavio kako će u skoro vrijeme poslati još nekoliko tekstova o  naseljima, ali i objektima na području Grada Sinja i Cetinske krajine, kako bismo još bolje upoznali kraj u kojem živimo i njegove vrijednosti.

Jure Marasović je umirovljeni građevinski tehničar, koji je najveći dio svoga radnoga vijeka proveo u sinjskoj tvrtki ‘Cetina’. Obzirom na prirodu svoga posla, obišao je cijelu Cetinsku krajinu i vrlo dobro je upoznao kraj o kojem piše. Prije nekoliko godina iz Sinja se preselio u Brnaze, pa upravo zato i počinjemo s Brnazama…

BRNAZE

Selo Brnaze je s 3.200 stanovnika 3. po broju življa u na području Grada Sinja i četvrto po površini – 21.70 km2. Nalazi se južno od Sinja na 43° SZŠ i 16° IZD, a susjedi su mu Glavice, Otok preko r. Cetine, Turjaci, Sičane i Radošić.

Brnaze su u cjelini smještene po uzdužnoj osi od 75°, koja prati ceste D-1 i D-60. Poljski dio unutar i izvan hidromeliorativnog sustava je na visini od 296 do 320 mnm, odnosno do razdjelnice koju tvore D-1 od Sinja do križanja ceste Split-Trilj i D-60, od tog križanja do Turjaka. Viši osojni dio je na visini do 380 mnm, a najveći vrhovi (Gaj) su na 440 mnm. Postoji nekoliko estavela, od kojih su glavne Gorućica i Tomaškovac s nepoznatim podacima izvorišne protoke, koji teku samo za dugotrajnih kiša.

Na polovici dužine sela, južno od križanja ceste Sinj-Trilj-Split postoji brdski istak istočno, u pravcu polja dužine 1.000 i širine 500 m, 365 mnm – Brnaška glavica. Obilježava ju poluotočni izgled u ravnici Sinjskog polja, na kojoj su pronađeni povijesno-kršćanski, miholjski tragovi, ali i dva danas napuštena kamenoloma, koji su, obzirom na geološko obilježje i položaj te potrebe Sinja i melioracije Sinjskog polja, otvorena polovicom 20. stoljeća. Manji je bio u posjedu vodne zajednice, a veći u posjedu “IGRO” Sinj, uglavnom za potrebe gospodarske i stambene izgradnje Sinja i okolice. U vrijeme iskorištavanja kamenoloma, žitelji toga dijela Brnaza su trpjeli veliko zagađenje okoliša. Zbog bušenja i miniranja stvarali su se buka i potresi, zbog mljevenja, prosijavanje i utovara velike količine prašine, a štetu su stvarala i teška vozila i strojevi koji su prolazili uskom ulicom u zasjeku. Nakon višegodišnjeg trpljenja kamenolomi su zatvoreni 1978., nakon otvaranja kamenoloma Čemernica u Dicmu.

Ali, ne lezi vraže. To nije bio kraj trpnji! Odmah je uslijedilo ‘naše demokratsko pravo’ u te provalije (pozajmišta) odlagati smeće. Doduše, da bi se smanjila provalija i ublažila rana ispravno se dovozilo i tvrdoga materijala i građe (kamen, zemlja, beton, opeka). Danas se ne znaju ni visina, ni sastav, ni zbijenost (modul stišljivosti) nasute građe u pozajmištima.

Nakon svega što se desetljećima događalo, prvobitno stanje se ne može vratiti, ali promatrajući Glavicu u cjelini, ta područja se mogu i trebaju urediti namjenski, kako bi se dobio koristan prostor i ugodan izgled pozajmišta.

Ti kamenolomi su nastali iz nasušne potrebe, gospodarskih neprilika i najprihvatljivije mogućnosti dobijanja žala za beton i cestogradnju u ono vrijeme. Iako je od njihovog zatvaranja prošlo 40 godina, još ima posljedica i bit će ih sve do konačnog uređenja, kojem bi se trebalo pristupiti temeljito i namjenski prihvatljivo, na zadovoljstvo svih mještana.

Manje pozajmište – U manjem pozajmištu je izgrađeno nogometno igralište, pravilne orijentacije. Obzirom na nepravilni način nasipanja travnjak je neravan za +/− 30 cm, što i nije veliki nedostatak, jer je slijeganje nakon niza godina malo ili ga uopće nema. Sa zahvatima u prilagodbi zapadnog i sjevernog pokosa gledateljskim uvjetima i hortikulturnog izbora vjetro-zaštitnog pojasa i ukrasnog bilja, od bivšeg se pozajmišta može stvoriti ugodnije mjesto nego što je bilo prirodno. Postojeći graditeljski objekt (svlačionica) može i treba biti u skladu sa svim zamišljenim i mogućim sadržajima u trupu brda. Gledajući tako, možemo kazati da je prostor manjeg pozajmišta i nogometnog igrališta kao zamisao dobro rješenje, ali još neobrađeno. Promatrajući taj istak brda (poluotok) od D-60 do ravnine Sinjskog polja (Meljače), u skladu s ostalim elementima Brnaza, rješenje manjeg pozajmišta bi bio dobar i pospješiviji naputak za osmišljavanje većeg pozajmišta i cijeloga brda – brnaške Meljače.

Veće pozajmište je na samom rubu naselja i južnoj strani brda s otvorenom stranom prema istoku/jugoistoku. Zapadna i sjeverna strana je (vertikalni) uspravni zasjek visine 10 do 20 m. Na rubovima ima vidljivih pukotina, rasjeda i labilnih komada kamena težine do nekoliko tona. Na istom tom dijelu je ostala nezatrpana provalija dubine do 10 m s velikim količinama smeća svih vrsta. Širina provalije je do 20 m, a dužina oko 100 m. Na dnu provalije je mlaka vode duboka 20-ak cm i koja je 15-ak metara iznad ravnine Sinjskog polja.

Geološki presjek sjeverne i zapadne strane je konglomerat pješčenjaka, vapnenca i manjih prosloja gline mlađeg (neogenskog) nabranog gorja, starosti 20-ak milijuna godina. Na južnoj strani su slojevi tvrde gline do lapora i trošne mulike.

Obilazeći cijelo pozajmište vrhom i rubom oboda zaključio sam koliko je to opasno. Sretna je okolnost da se nije dogodila nesreća glede pada životinja, da i ne pomislimo čovjeka. Južna i visinski najgora zapadna strana su u cjelini pristupačne i potpuno nezaštićene. Sa sjeverne strane je djelomično samonikla živica: graba, svibovine, rašeljke, jasena… koja je donekle zaštita ruba. Na istoj toj strani je privatni posjed mjestimično označen suhozidom i žicom udaljenosti od ruba do 10 m. Uski pojas između mejaša i ruba provalije je uzdignut mjestimično iznad prirodne razine zemlje uz suhozid do 5 m visine. Veličina napuštenog pozajmišta ili trenutnog smetlišta je oko 1,5 hektara. Sastav, količina i zbijenost dijela izvedenog nasipa je nepoznat. Za bilo kakvo razmišljanje, planiranje i projektiranje neophodno je napraviti geodetski snimak. Iz svega opisanog, jasno je da se pored društvene i zaštitne potrebe prostor mora sagledati hidrogeološki, urbanistički i hortikulturno. I nije samo u tome veličina zahvata. To promišljanje odjednom otvara nekoliko pitanja djelotvornosti i (narušavanja ravnoteže) zaštite okoliša na cijelom prostoru Brnaza i to od općinskog, županijskog i državnog značaja.

Državne ceste – Kroz Brnaze prolaze dvije iznimno važne državne ceste. Državnom cestom D-1 od Sinja do benzinske crpke kroz sredinu sela dužine 3 km i od benzinske crpke do skretanja za Vojniće dužine 2 km dnevno prođe oko 15.000 vozila. Državnom cestom D-60 od križanja (Masle) do Turjaka dužine 2 km također sredinom sela, dnevno prođe oko 7.000 vozila. Prometni stručnjaci lako mogu izračunati kolika je količina plinova štetnih za zdravlje s vjetrovskim raznosom na obadvije strane ceste. Loše je i što se povećanjem prometa stanje pogoršava. Jasno je da o bilo kakvom izmještanju ceste nema govora. Cjelokupno življenje na zemlji nalazi se pod općim pogromom današnje tehnologije i apokalipse. Nepobitno je i razumljivo da su se kuće i naselja gradile u skladu s prolazima i cestama “blizu” u drugim tehnološkim uvjetima (nije bilo motornih vozila). Osobno sam u krajputarskoj žukvi do 1965. g. rukom zahvaćao vodu s izvora iz mulike i pio. Tehnološki uvjeti znače da je to nekad negdje bilo, negdje je sad, a negdje će tek biti. U prilog cestovnom zagađenju, bez ikakvih suvremenih mjerila, kod kupoprodaje ili izgradnje kuće neizostavni dio pogodbe je tvrdnja: “Ali, da je dalje od ceste.”

Smetlište Mojanka – Na jugozapadnom rubu Brnaza i sjeverozapadnom rubu Turjaka nalazi se smetlište staro 55 godina koje najizravnije i najviše zagađuje južni dio Brnaza od Brnaške glavice do Turjaka, kao i sjeverozapadni dio Turjaka od Rožana prema jugoistoku. Još mu se ne vidi rješenja ni kraja (opširni opis izašao na Ferati dana 30.01.2020).

Strelište Kukuzovac – Na zapadnom dijelu Brnaza zračne udaljenosti 1 km od sredine sela (D-60) prije 50-ak godina izgrađeno je pješačko, minobacačko, topničko i tenkovsko vojno strelište. Smješteno je na visoravni oko 400 mnm između Gaja, državne ceste D-1, Visoke i Radošića, površine 1,21 kilometara kvadratnih. Na njemu sada nema zagađenja kao prije (pješačka paljba, topovski udari), ali je minski zagađeno, te iznakaženo pljačkom i krađom. Tenutno je neupotrebljivo i nezaštićeno, a i zauzima golemi prostor primjenjiv za neku drugu namjenu.

Zračni 35 KW dalekovod Vojnić – Sinj – Ovdje se može govoriti o smetnjama na pojedinim posjedima na kojima su stupovi i obješeni vodiči. O smetnjama gromova i elektromagnetizmu mogu govoriti stručnjaci elektroničari i fizičari, ali kod gradnje ili kupoprodaje nekretnine za dalekovod vrijedi slično pravilo kao i kod ceste: “Želim dalje od struje!”.

Kanalizacija Grada Sinja – Grad Sinj je nakon dovoda vode od Šimaca i s Miletina počeo krajem 19. st. graditi uličnu kanalizaciju. To su bili zidani jarci, pokriveni kamenim pločama od multikolora s probojima za ulaz vode. Jarci su bili spojeni i tekli u Gorućicu čiji se izvor u ono vrijeme nalazio u KO Brnaze. Dakle, od prvih početaka kanalizacije Sinja prije 125 g. ono što je teklo Gorućicom teklo je kroz cijele Brnaze do 1955 g. Hidromelioracijom Sinjskog polja Gorućica se dijelom pretvara u desni obodni kanal (DOK) s ušćem u Cetinu, nizvodno od vodocrpilišta Trilj. Višestrukim povećanjem dovoda vode u Sinj i okolicu 1913., 1923., i 1953. g. višestruko se povećava i količina protoke kanalizacije, ali sve teče u suhe potoke: Gorućicu, Pavjak, Fratarku… ili crne jame. Povremene kiše i estavele sve to Gorućicom dovode u DOK. Povećanjem dovoda vode iz Rude i izvedbom zatvorenog mješovitog sustava cjevaste azbest-cementne kanalizacije, koeficijent otjecanja se višestruko ubrzava te cjelokupna količina tekućine “nerazbijena”, dolazi u potoke i DOK. Vremenom se potoci opločavaju i obrađuju betonom, što još više ubrzava i povećava zagađenje. Povećanu potrošnju vode 24h/365d ne može razgraditi povremena kiša i vrlo rijetki prodori izvorske vode u Gorućici. Zbog nepravilnosti nivelete u DOK-u s mlakama i do 50 cm, naročito za vrućih dana, ta se voda nepodnošljivo usmrdi. Takvo je stanje na potocima i DOK-u i utjecaj na Brnaze s istočne (poljske) strane od prvog kanalizacijskog vala do danas. Dakle, kanalizacija Sinja Gorućicom i DOK-om najnepovoljniji utjecaj ima na Brnaze i u nastavku toka sve manje na Turjake, Košute i Trilj.

Uređaj za pročišćavanje kanalizacije Grada Sinja – Dobivanjem organizacije MIS-a u Splitu, dio igara se izmješta po Dalmaciji pa tako u Sinj dolaze konjički sport i rukomet. Do ljeta 1979. g. projektirani su i izvedeni najnužniji objekti značajni za život grada, ali tada neophodni i za održavanje dijela igara MIS-a. Pročistač se nije uspio napraviti te je izgradnja došla na red 1987.g. Predratna i ratna zbivanja su i to prekinula. Mehanički pročistač za 30.000 stanovnika na 1.5 hektara površine izgrađen je i pušten u pogon 2003. g. Od tada sva izgrađena kanalizacija grada Sinja, na koju je bilo priključeno oko 7.000 žitelja, teče zatvorenim AC sustavom na prečistač. Ulaskom na grubu rešetku, pužnicu za crpljenje, fina sita, aerirani pjeskolov mastolov, kroz vodomjerni preljev nakon otprilike sat vremena slapištem izlazi u Gorućicu. Ta voda je mehanički pročišćena i mutna. Kanalizacija iz grada s udaljenostima 300 do 2.500 m se dužinom toka koliko toliko provjetri, međutim dovozom cisternama sadržaja iz crnih jama koje su neprovjetrene, oslobađa se velika količina plinova, što je teško snošljivo. Uz najveću volju i djelotvornost posade na održavanju, tu se može malo ili skoro ništa poboljšati. Južni i sjeverni vjetar mirise raznosi na Brnaze i Sinj, a zapadni na naselje u pravcu hipodroma i zračne luke. Kako se uskoro očekuje preuređenje postojećeg stanja mehaničkog uređaja i dogradnja drugog, biološkog dijela: aeratori, sekundarna taložnica, klorinator… za pretpostaviti je da će se neugodni utjecaji smanjiti ili nestati. No, bez obzira na stupanj učinkovitosti nove tehnologije u suzbijanju neugodnih mirisa dobro bi došao i barem dvostruki vjetrobran od visokih stablašica: jablan, jasen, joha…, a bio bi i višestruko koristan.

ZAKLJUČAK

Brnaze su po svom položaju, broju žitelja i površini u cjelini najsadržajnije naselje Grada Sinja.

Uz sve prethodno nabrojane sadržaje, postoji 50-ak raznih zanatsko-uslužno-poslovnih, trgovinskih i ugostiteljskih djelatnosti koje naselju daju određene natruhe civilizacijske i djelomično gradske koljenike. U tom duhu još uvijek ima tragova i znakova željeznice (Ferate), iako je nema već 60 godina. Količina tih sadržaja u Brnazama skoro je kao zbroj sadržaja svih ostalih naselja zajedno, osim Sinja. Raznolikost i jedinstvenost djelatnosti je uglavnom oko Brnaške glavice i križanja cesta Sinj-Trilj-Split. Na tom su prostoru četverogodišnja područna škola koju svake godine pohađa od 80 do 120 djece, područno odjeljenje gradskog Dječjeg vrtića, nova crkva u izgradnji, zgrada Doma kulture sa sportskom dvoranom u kojoj djeluju KUD i poštanski ured, prenoćište, a tu je i miholjsko slavlje. U neposrednoj blizini je i bivša mala gospodarska zona s napuštenim “skladišno-šupljim” dvoranama i razgrađenim dvorištima nabacane i ostavljene građe i koječega. Ipak se nešto u tim prostorima radi s učestalim izmjenama vlasnika i djelatnosti.

Očito smo se u ovoj putešestviji vratili na početak i Brnašku glavicu. Činjenica je da su žitelji Brnaza samodoprinosom prije 40 godina izgradili nogostup s rasvjetom duž čitavog naselja, dva vrtića, Dom kulture i sportsku dvoranu… i bitno poboljšali i unaprijedili komunalne sadržaje i uvjete. Razni pojedinci su i mimo samodoprinosa, velikom željom i ljubavi prema svome kraju, doprinijeli načinu i bogatstvu življenja.

Svedimo ovaj zaključak u nekoliko rečenica: Brnaze su uvjetno velike, raširene i smogle snage puno toga napraviti i imati. Nabrojeni objekti sa svojim djelatnostima i zagađenje okoliša su neizbježni dio današnjeg življenja. Umijeće je te sadržaje i suprotstavljene činitelje uskladiti i unaprijediti stanovanje i zdravlje. Na kraju, prostor od crkve i Doma, preko Brnaške glavice do Meljače i ravnini polja otvara nove izazove za nova i mlađa pokoljenja.

Hoće li biti zamisli i želje? Ima li htijenja i mogućnosti, hoće li dostajati većinskog promišljanja u spoznaji i odluci o zadovoljnom ishodu u suprotstavljanju loših i dobrih sadržaja za održavanje ravnoteže u predmetnom okolišu? To su pitanja na koja će odgovore donijeti budućnost.