Prognani Hrvati iz Srednje Bosne zahvalili cetinskim humanitarcima

Skoro će tri desetljeća kako je Bosnu i Hercegovinu zadesila ratna tragedija u kojoj je najviše stradao hrvatski narod. Teško je opisati kalvariju koju su prošli da bi došli do kakve-takve sigurnosti. Najviše je njih svoje mjesto pod suncem našlo u Hrvatskoj. Jedan dio hrvatskog življa smjestio se u malom ličkom mjestu Srbu. Malo su toga ponijeli sa sobom, ostale su im rodne kuće i ognjišta u nemilosti neprijatelja, koji su to manje-više uništili. Međutim, ponijeli su Hrvati  u svojim srcima i svojoj duši svoju katoličku vjeru i molitvu za bolje dane.

Trebalo je pomoći prognanim Hrvatima u svakom pogledu, ponajviše u opremanju novih domova i prostora za druženje i molitvu. Ovaj lički kraj nakon Domovinskog rata pohode brojni ljubitelji prirode, ponajviše lovci. Jedan od njih je i Zoran Milošević, humanitarac, član Gradskog društva Crvenog križa Sinj. Uz sklopljeno prijateljstvo s mještanima uvidio je prijeku potrebu kako pomoći izbjeglim Hrvatima. Ideja o toj pomoći rodila se prije šest, sedam godina kada je o svemu tada pričao s Markom Mravkom, tadašnjim glavarom Gale i dopredsjednikom Općinskog vijeća Općine Otok, koji je odmah stupio u akciju prikupljanja sredstava za opremanje prostora za molitvu i druženje Hrvata u Srbu. U vrlo kratkom vremenu izrađene su klupe i ostali predmeti za molitveni prostor župne filijale Srb koja pripada Župi BDM Boričevac. Te poklone tada je na zadovoljstvo svih primio župnik Stjepan Zeba.

Ovih dana Miloševića i Mravka pozvali su Hrvati u Srbu da budu njihovi gosti na misnom slavlju kako bi im se zahvalili na svemu što su učinili za njih. Tom prigodom im je sadašnji župnik vlč. Igor Lulić uručio zahvale, odnosno zahvalnicu za pomoć i aktivno sudjelovanje u radu župe BDM Boričevac.

Marko Mravak:

‘Dirnuti smo njihovom gestom. To je ljudski i kršćanski pomoći potrebitima. Posebno kada se zna što je proživio naš hrvatski narod u Domovinskom ratu. Tada su nam u toj akciji pomogli mnogi od Župe Gala Gljev, Splitsko-dalmatinske županije, gradova Sinja, Trilja i Vrlike, općina Otoka, Hrvaca, Dicma i Dugopolja i veliku pomoć imali smo od stolarije ‘Bugarin’ iz Trilja. Ova zahvala koju smo mi dobili zapravo  pripada njima.’

Mravak je istaknuo kako će on i Milošević s ostalim dobrim ljudima vrlo brzo opet u Srb s novom donacijom:

‘Planiramo uredno istaknuti s jednim križem zatvoreni prostor koji služi za molitvu, kao i montažom jednog električnog zvona. Također ćemo pripremiti prigodne poklone za djecu uz nadolazeći blagdan sv. Nikole.’

Nema sumje kako će ova priča potaknuti mnoge da se uključe u ovu akciju, kako bi vrijeme koje nam dolazi, a to su božićno-novogodišnji dani, koliko-toliko  bilo lijepo za hrvatski narod Srednje Bosne, koji je zbog ratnih strahota i prognanstva svoj život nastavio u ovom ličkom kraju.