Predstavljena knjiga ‘Ustaše – Hrvatski revolucionari u Italiji (1931.-1941.)’

Nakon promocije u Zagrebu i predstavljanja u Splitu, u Alkarskim dvorima u Sinju sinoć je predstavljena knjiga ‘Ustaše – Hrvatski revolucionari u Italiji (1931.-1941.) autora Alme Tee Rugelj i Josipa Dukića.

Knjigu je uz autore predstavio mr. sc. Stjepan Lozo, a voditelj programa bio je Ante Botić. Izdavač knjige je Centar za epigrafička, paleografska i povijesno-teološka istraživanja ‘Don Frane Bulić’, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu.

‘Ovo je izuzetno vrijedna knjiga i do sada s ovakvom tematikom nije objavljena u Hrvatskoj. Ona govori o hrvatskoj emigraciji, o Hrvatima koji su zbog progona u Kraljevini Jugoslaviji morali napustiti Hrvatsku i otići u ovom slučaju na Sardiniju. Štivo je ovo koje donosi izuzetno značajne dokumente koji na najbolji način kazuju što su sve Hrvati prošli kao i njihove obitelji’, poručio je, među ostalim, mr.sc. Stjepan Lozo koji je ovom prigodom pročitao i brojna imena Hrvata koje su tijekom godine 1932. ubili diljem Hrvatske žandari i srpski radikali i četnici.

Lozo je govoreći o knjizi, među ostalim, naglasio da nikada nije kasno istraživati povijest i o njoj pisati, posebice kada je hrvatski narod u pitanju jer, kako je rekao Lazo, povijest liječi dušu naroda.

Izv.prof.dr.sc don Josip Dukić govorio je o tomu kako je prije deset godina na Sardiniji upoznao Almu Teu Rubelj i odlučio joj pomoći u traženju brojnih dokumenata koji govore o životu ustaša na Sardiniji od 1931. do 1941. godine. Posebice je istaknuo dosadašnje istraživanje dokumenata koji se nalaze u rimskom arhivu:

‘Knjiga sadrži 125 novih dokumenata, 103 na talijanskom, 22 na hrvatskom jeziku, u kojima čitamo o ustašama – hrvatskim revolucionarima, koji su s Antom Pavelićem boravili u Italiji od 1931. do 1941. godine. Riječ je o nešto više od 500 pripadnika Ustaške – hrvatske revolucionarne organizacije (UHRO). Od tog broja, 14 je s područja Cetinskog kraja, iz Imotske krajine 140, ostali su iz drugih dijelova Hrvatske te iz Livna, Tomislavgrada te s područja Hercegovine’, – rekao je Dukić.

Također, napomenuo je da je u knjizi istaknuto što se događalo s ustašama u talijanskim logorima, zatim na Liparima, Stromboliju i Sardiniji.

‘U kakvim su okolnostima oni živjeli najbolje pokazuju dokumenti koji su u knjizi objavljeni’, poručio je Dukić.

Svi talijanski dokumenti (103) su prevedeni na hrvatski jezik. Na talijanski su još s hrvatskog prevedeni uvodni dio knjige i povijest istraživanja teme, kako bi knjiga bila dostupna i talijanskim čitateljima. Nastavljamo dalje s istraživanjem, poručio je Dukić. Također, zahvalio je svima koji su na bilo koji način pomogli u traženju dokumentacije kao i onima koji su pomogli u realizaciji knjige, od donatora do recezenata i onih koji pomažu u organizaciji predstavljanja knjige.

Velikim pljeskom okupljenih, među kojima su bili i sinjski dogradonačelnik Denis Bobeta, predsjednik Gradskog vijeća Petar Župić, gvardijan fra Marinko Vukman, župnik fra Antonio Mravak, te članovi VAD-a na čelu s predsjednikom Stipom Jukićem, nagrađena je autorica Alma Tea Rugelj.

Naime, Rubelj je najzaslužnija osoba za povezivanje viteških igara Sartilje i sinjske Alke, odnosno Oristana i Sinja. Ona živi u tom području Sardinije i zahvaljujući poznanstvu s don Josipom Dukićem prije deset godina počele su aktivnosti suradnje ovih viteških igara te gradova Sinja i Oristana.

Za vrijeme Domovinskog rata, Rubelj je na Sardiniji preko Caritasa u Cagliariu pomagala u prikupljanju pomoći koja se slala u Hrvatsku, a skrbila je i za izbjegle Hrvate koji su zbog rata morali napustiti svoje domove. Što se tiče same knjige, Rubelj je podsjetila na početke svojega rada.

‘Davne 1971. godine udala sam se u mjesto Sorgono u središtu Sardinije. Došavši u skromnu sardinijsku provinciju, u to mogu reći, poveće selo iznenadila sam se saznavši od domaćeg stanovništva kako su Hrvati tamo boravili,odnosno da je u tom selu bilo pet ustaša. Mene su kao nevjestu odlično primili jer dolazim iz Hrvatske upravo zbog tih Hrvata koji su tamo živjeli. Oni su bili poštovani toliko da su im mještani u prigodi njihove najveće svetkovine Sv. Jelene dali čast da nose kip svetice u procesijama’, – istaknula je Alma Rubelj, te dodala kako se nakon tog saznanja počela raspitivati o činjenici da je na tom području živio veliki broj Hrvata, njih 500.

‘O ustašama nisam znala ništa. Ubrzo sam saznala da i ih je u okolnim mjestima bilo i više. Tako me to zainteresiralo i počelo je moje istraživanje, arhiv za arhivom, svjedočanstva, njihove priče, a i one domaćih ljudi. Posebno je to bilo intezivno od kada sam upoznala don Josipa i kada smo počeli tražiti dokumente u rimskom arhivu. Uistinu mnogo truda, rada, prevođenja dokumenata. Nailazili smo na svašta, ali vjerujem da smo uspjeli u mnogo čemu, u prvom redu otkriti što se događalo tih godina u Sardiniji s Hrvatima, te pružiti informacije zainteresiranoj hrvatskoj i ostaloj javnosti, rekla je, među ostalim, u izlaganju Alma Tea Rubelj, te naglasila da knjiga donosi sliku o mladićima koji su bili internirani u Italiji, a domaći ljudi su cijenili poštene i hrabre borce za slobodu svoje zemlje, kazala je Rubelj.

Predstavljanje knjige je večeras u Imotskom u dvorani Pučkog otvorenog učilišta u 19 sati. Sutra, također u 19 sati, predstavljanje će biti održano u Tomislavgradu u Zgradi Hercegbosanske županije, a u petak u Livnu u hotelu Novitas.