Osvrt i kritika čitatelja Ferate: ‘Muke po Aglomeraciji’

Čitatelj Ferate Dalibor Glavurdić – Dali na adresu elektroničke pošte našega portala uputio je ‘osvrt i kritiku’ sljedećeg sadržaja:

‘Sposobnost čekanja je jedna od najvažnijih stvari koje čovjek treba naučiti, a strpljenje je vještina koja ima svoju moć. Kad se prijeđu neke granice ono prerasta u nezadovoljstvo, očaj, bijes…

Naučili smo čekati desetljećima na početak izgradnje kanalizacijske mreže i bili smo svjesni muka koje će ona donijeti, bili smo spremni i na razrovane ceste, alternativne pravce, prašinu i blato, ali da će biti ovako nitko nije mogao pretpostaviti. U 4.mjesecu su počeli radovi u ulici Fra Rafe Kalinića koja je prekopana zbog zamjene vodovodnih cijevi a koja je glavna ulica u kvartu i za očekivati je bilo (i normalno) da će odmah uslijediti ponovno kopanje i polaganje kanalizacije, ali u proteklih šest mjeseci nema pomaka. Sve ovo vrijeme je uglavnom jedna ekipa s malim bagerom i kamiončićem radila priključne odvojke pa je tako i prekopana ulica Put Kuka koja također čeka ponovno prekapanje i zamjenu cijevi od vode te kopanje po treći put za priključke domaćinstvima.

Na radnike nemamo zamjerki i skoro ispred svake kuće su lijepo dočekani i počašćeni, ali svima je jasno da ovoliki obujam posla ne mogu izvoditi ovakve snage koje nam rade ovih pola godine. A kako su se te jake snage nedavno prebacili na sasvim drugi kraj naselja u ulice Ivana Meštrovića i Jurja Dalmatinca, njihovim se stanarima mogu unaprijed ‘žalovati’ jer će zapamtiti dan kada su zadnji put vidjeli zelenu verduru, čistu robu i aute s obzirom na to da i njima sada slijedi efekt kamenoloma Križice. Nama je u naselju opet ostao jedan bagerić pa pomalo čeprka kao alibi – pa vidite da se radi ili prevedeno – rugamo se s vama i otišli smo i otvorili drugu ‘frontu’. Davno smo razrovali i prekopali cca 700 metara ulice a za dalje čekajte.

Izgledno je da bi ovakvim tempom izvođenja radova kraj dočekali za dvije godine i više pa možemo biti zavidni dijelu Donjih Glavica kojima je napokon pred završetkom bar jedan dio pa i ulici Put Ćurlina, Domazetima i Baraćima gdje se radovi nakon samo 4 mjeseca privode kraju ukoliko sad ne budu čekali na asfaltiranje godinu dana.

Boli nas i smeta ovakvo stanje, ali još i više neznanje jer nitko da obiđe naselje i popriča sa ljudima, svi se ograđuju i upućuju na druge tako da se nemamo kome obratiti, postaviti pitanja, izraziti nezadovoljstvo… Svima se očito lagodnije voditi onom – Nijedan izgovor me neće spasiti od prihvaćanja odgovornosti. A kako su vodeći ljudi ove moćne internacionalne grupe koja ‘radi’ našu ulicu projektanti iz Kutine, izvođači iz Livna a nadzor iz Francuske (!?), Zagreba i Zadra od njih pogotovo ne očekujemo nikakvo objašnjenje. Baš se nešto mislim – spava li mirno taj sritni Francuz ili ga more brige o radovima u naselju?

Jedino što znamo i šta nam je rečeno da su za sve kao zaslužna sredstva iz Europske unije i da je isključivo i jedino Europa odgovorna. Očigledno bih se kao predstavnik bližih i daljih susjeda koji me bezuvjetno podržavaju i na čiji nagovor sam i išao s ovim tekstom trebao uputiti do Europske komisije u Bruxelles pa upitati šeficu gospođu Von Der Leyen – ‘teta Ursula šta ćemo sa kanalizacijom u Karajkovoj lokvi…?’

Spomenuto strpljenje je odavno preraslo u očaj, a uskoro i u bijes čija će posljedica biti prosvjed, blokiranje i obustava daljnjih radova, zahtjev da se prekopano vrati u prvobitno stanje i ne nastavlja dalje… Već ćemo se dogovoriti i djelovati… naravno bez ikakvih političkih predznaka. Do tada stanari ulica Put kuka, Fra Rafe Kalinića, a čim se uvjere šta ih čeka i procjene intenzitet radova i Ivana Mažuranića, Jurja Dalmatinca i Vlahe Bukovca šalju tmurne i prašnjave pozdrave svima.’