Fra Jozo Župić: Mučenička povijest hrvatskog naroda

Moram priznati da ono o čemu danas pišem, meni je bilo nepoznato. O tome ne bih nikada ni pisao da se nisam uživio u djelovanje Josipa Kuletina. Što ga više istražujem, tim više dolaze novi sadržaji, dosad meni nepoznati.

Današnjim prilogom najprije ću se poslužiti stihom iz pjesme Dobriše Cesarića koja nosi naslov ‘Pjesma mrtvog pjesnika’:

‘Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!

U mojoj ruci su novine ‘Nova Hrvatska’ drugo izdanje, godina II. Zagreb, utorak, 23. lipnja 1942. br. 144. str. 6. Na toj stranici naslov ‘Proslava dana narodnih mučenika u Karlovcu’.

Potaknut Cesarićevim stihom osjećam dužnost vratiti u sjećanje mučenike o kojima u članku piše:

‘Karlovac, 22. lipnja – Prigodom Dana mučenika i grad Karlovac poklonio se je žrtvama koje su položile svoje živote na oltar Domovine. Čitav grad bio je 20. lipnja u crnim zastavama, čime je i vanjskim načinom odana počast prvoborcima za narodnu slobodu. Nastojanjem Državnog izvještajnog i promičbenog ureda održane su u 7 sati ujutro u crkvi sv. Trojice zadužnice za ‘Lipanjske žrtve’ kojima su prisustvovali predstavnici župe, stožera, ustaške mladeži, grada, hrvatskog domobranstva, talijanske vojske, društva i građanstva, tako da je crkva bila dupkom puna. Na sredini crkve bio je postavljen katafalk okićen zelenilom.

U svim srednjim i pučkim školama održana su učenicima komemorativna predavanja, na kojima su nastavnici prikazali značenje 20. lipnja. Poslije toga održane su zadušnice, kojima je prisustvovala sva srednjoškolska mladež u crkvi sv. Ćirila i Metodija,

U 8 sati navečer, održana je u velikoj dvorani Hrvatskog doma Komemorativna akademija, kojoj je prisustvovao veliki župan dr. Gutić, gradonačelnik dr. Deak, predstavnici talijanske vojske, hrvatskog domobranstva, ustaška mladež i veliki broj gradjanstva. Akademija je otvorena pjevanjem himne od mješovitog zbora učenika Učiteljske škole, koju su svi prisutni saslušali stojeći uzdignute desnice.

Poslije toga je prof. Franjo Mikšić održao uvodnu riječ prikazavši u najglavnijim crtama značenje ‘Lipanjskih žrtava’ naglasivši, da krv hrvatskih mučenika i prvoboraca nije bila uzaludna, jer je hrvatski narod konačno dočekao ostvarenje vjekovnih ideala, proglašenje slobodne države… Na koncu govora prof. Mikšića kliknuli su svi prisutni ‘Slava Lipanjskim žrtvama’.

Orkestar Domobranske glazbe pod ravnanjem kapelnika poručnika Josipa Kuletina izveo je od Fučika ‘Molitvu’, a poslije toga je logornik U. M. Franjo Stiplošek održao veoma uspjelo predavanje o ‘Lipanjskim žrtvama’. Predavanje Stiplošeka, koje je bilo u svakom pogledu pregledno, saslušali su svi prisutni vidljivim zanimanjem. Logornik Stiplošek prikazao je lik Vodje i Učitelja Stjepana Radića, a nakon toga likove Djure Basaričeka i Pavla Radića.

Učenica Trgovačke akademije Nada Pete krasnoslovila je pjesmu od Ive Lendića: ‘Čekanje’, a sama akademija završena je sviranjem od Sinigaglia ‘Na oltaru’, što je izveo orkestar Domobranske glazbe. Time je čitava akademija, koja je nadasve uspjela, završena….’