Fra Jozo Župić: Sjećanje na Kuletinove male mornare

Zahvaljujući Josipu Pavliću, Karlovčaninu, koji je u Kuletinovoj opereti ´Kanarinac je krivac´ glumio vrganja, jednu vrstu gljive, uspio sam uspostaviti kontakt s još jednim Karlovčaninom koji je u toj opereti bio mali mornar, a izvedena je na Uskrsni ponedjeljak, 2. travnja 1945. u Karlovcu u Hrvatskom domu.

Trebalo je vremena da se Josip Kovačević, mali mornar, a sada čovjek u mirovini odluči napisati nekoliko rečenica. Nije se čuditi. Tu su godine koje pritišću i u kojima čovjek puno toga zaboravlja.

Jednom zgodom pročitao sam na tportal.hr o starenju i mozgu: “Kao što sa 60 godina ne možete biti jednako savitljivi, brzi i jaki kao sa 20, tako s prolaskom vremena i vaš mozak trpi promjene koje se događaju u vezama između stanica zaduženih za spremanje i pozivanje uspomena, ali i u proteinima i hormonima zaduženim za održavanje vitalnosti mozga. Stoga je zaboravljanje uobičajena pojava kod starenja.”

I prije nego sam uspostavio kontakt s Josipom, malim mornarom, još jednom sam pogledao u tekst libreta što ga je sastavio Josip Kuletin. U tom tekstu Rade i Đuro hvale se Mari da su bili u carstvu snova.

Evo što Đuro kaže: “Ovako: Jutros rano, kad smo nas dvojica čistili slastičarnu, najednom se otvore vrata od naše peći, u kojoj se peku torte, i na njima se ukaže vila te nam reče: “Vidim, da ste vrijedni i valjani i zato pođite sa mnom u moje carstvo, iz kojega ćete se veoma radosni povratiti.
– Ona se okrene i poleti u peć, a i nas dvojica za njom, pa kroz peć u dimnjak, iz dimnjaka leti, leti, leti, (maše rukama) i najednom nađemo se pred ogromnom pećinom. Ona odvali jedan kamen, i pećina se raztvori, a pred nama se pokaže plavo more. Morem su plovile bezbrojne lađe, a na lađama mali mornari.”

Nemojmo zaboraviti da je Kuletin komponirao i koračnicu “Veseli mornari”. Budući da je bio u Karlovcu, možda je pročitao i pjesmu Vladimira Nazora koji je koncem prosinca 1942. napisao pjesmu “Čamac na Kupi” i čiji prvi i zadnji stih glase:

´Malen si, uzak, trošan,
al ti me ipak nosiš,
čamče na Kupi!
Sve kamenje mojih briga,
sve gvožđe mojih mržnja,
sve olovo mojih čekanja,
prenosiš preko vode´.

Maleni trošni čamče
na mutnoj Kupi,
uradi što i samnom:
dočekaj sve što trpi!
Prenesi cijelu Hrvatsku
na onu stranu vode,
na teške al svete puteve
poštenja i slobode!

Naš Josip, mali mornar, tada ni sanjao nije da će jednoga dana zaista biti pravi mornar služeći vojni rok u mornarici. Prije vojske učio je i završio kovinotokarski zanat i kao kovinotokar radio na željeznici tri godine do odlaska u vojsku što mu je dalo sigurnost i na određeni način prednost u svim segmentima kasnijeg života.
Brodom “Galeb” kao vojnik u mornarici obišao je dobar dio svijeta da vidi krajeve koje vjerojatno ne bi vidio.

Tako bismo mogli reći, da se carstvo snova iz operete ostvarilo u životu maloga mornara Josipa.

Poslije vojske studirao je pet godina Medicinski fakultet u Zagrebu, specijalizirao opću medicinu, magistrirao i sve je trajalo 45 godina.

Prije nego će mi poslati završni tekst kojega ću ovdje donijeti, piše mi: “Rado bih Vam pomogao, ali slike su izblijedile, zato bi bilo dobro da mi ako imate pošaljete neke slike, fotografije ili dio nekog zapisa, što mislim, da bi mi pomoglo da se nečega sjetim. Eto, hajdemo dalje razraditi i izvući iz zaborava operetu Kanarinac je krivac”.

Josipu sam poslao sliku malih mornara među kojima je i on i dobih odgovor, kratak, ali znakovit: “Sjećam se kape na glavi gospodina Kuletina. Nisam znao gdje ta kapa pripada. Dolazi mi sjećanje da sam išao na probe. Blijedo, više imam osjećaj da sam gledao figuru Kuletina. To je sve. Međutim, morate znati da je nešto ranije moja mama stradala u bombardiranju grada, bila je ranjena u nogu i u bolnici su joj odrezali nogu iznad koljena. To i sve oko tog nesretnog slučaja odvojilo me od svih zbivanja i moja pažnja, moje razmišljanje usmjereno je u drugom smjeru. Na slici sam u donjem redu na kraju desno. Vjerujem da ćete uspjeti i dostojno prezentirati gospodina Kuletina i njegovo djelo. Možemo ostati u kontaktu.”

Završio bih riječima spomenutog portala: “Činite sve što je i inače dobro za vas – održavajte svoj društveni život, vježbajte, kvalitetno se hranite, osigurajte si dovoljno sna i nemojte pušiti. O svom mozgu razmišljajte kao o mišiću kojega ćete ili koristiti, ili izgubiti, pa rješavajte različite križaljke i mozgalice. Čitajte knjige i časopise koji vas izazivaju na razmišljanje, naučite novi strani jezik ili svirati novi instrument. Posvetite se projektima koji zahtijevaju planiranje, poput ručnog rada ili vrtlarenja.”