Dr. sc. Danica Ramljak: ‘Sinj je siromašniji za jednog velikog intelektualca’

Na elektroničku poštu portala Ferata dr. sc. Danica Ramljak uputila je pismo povodom smrti uvaženog Sinjanina Velimira Borkovića, koje prenosimo u cijelosti.

‘Otišao je još jedan profesor naše sinjske gimnazije koja je nedavno proslavila 100. godišnjicu rada, Velimir Vele Borković. S odlaskom Vele Sinj je siromašniji za jednog velikog intelektualca koji je generacijama učenika gimnazije prenosio znanje zemljopisa upoznavajući nas s geografijom vlastite zemlje ali i dalekim zemljama, kontinentima i morima. Svom Sinju i njegovim građanima prof. Vele ostavio je mnoge stručne osvrte i knjigu o Cetini, biseru naše Krajine. Njegov rad u sinjskom ogranku Matice Hrvatske bio je itekako zapažen do samoga kraja.

S Velom se polako gubi jedna briljantna generacija sinjskih intelektualaca koja je itekako oblikovala građanski duh ovoga grada. Pokojni dr. Ante Krolo, dr. Neven Strukan, dr. Ivica Boko, dr. Bere Filipović Grčić, prof. Neva Librenjak koja je dolazila sa suprugom prof. Franom redovito u rodni grad iz Zagreba gdje su predavali na vrhunskoj gimnaziji, prof. Neven Filipović Grčić, prof. Tonći Vuletić, Josip Beo Vuletić, profesori Ana i Ante Župić, prof. Nada Strahinja, prof. Nada Sablić, prof. Stipe Vučković, i mnogi drugi koji su itekako značajni, nisam ih zaboravila ali moram stati jer bi lista bila poprilično duga. Ovo je bila jedna generacija sinjskih intelektualaca koja je ostavila veliki trag u ovom gradu i u životima svojih sugrađana i učenika kojima su prenosili vrijedno znanje i pripremali ih za život.

U gimnaziji sam imala strahopoštovanje prema profesoru Veli, a kasnije sam u njemu uvijek imala jako ugodnog sugovornika i dragu osobu koju sam sretala pri dolascima u rodni Grad. Vele je imao oštroumna zapažanja koje bi ponekad prenosio sugovorniku uz svoj prepoznatljivi šeretski osmijeh. Posebice sam ga uživala sretati u njegovim šetnjama na Odrini koju je često obilazio ili kad je prolazio pored moje kuće na putu na Stari Grad. Znali smo popričati na razne teme i uvijek sam se veselila našim susretima. Zanimali su ga moji dojmovi iz SAD-a gdje sam živjela 25 godina i rado sam mu o tome pričala. Njemu naravno nije trebalo puno da si predoči impresije iz Washingtona, Georgije, Bostona ili San Franciska. Svaki grad koji bi spomenula mu je bio blizak jer je puno znao. Danas zbog posla putujem svijetom i drugim kontinentima izvan Sjeverne Amerike i upoznajem mnoge zemlje i narode o kojima me Vele jednom davno jako dobro naučio abecedu.

Dugo ga već nisam srela u Sinju i nismo razgovarali, a bilo mi je jasno da se bliži njegov kraj kad nije bio na proslavi 100 godišnjice naše gimnazije pred par tjedana. Iako je Vele bio visoke životne dobi i njegov odlazak je u skladu s prirodnim tijekom, svejedno jako je teško bilo primiti vijest o njegovom odlasku.

Profesore, ostavili ste veliki trag u našem gradu i možete biti ponosni što ste odgajali generacije koje će Vas se rado sjećati. Nadam se da će te pronaći staro društvo i da će Sinj i Cetinska krajina ponovo biti vaša tema sa svim onim Sinjanima koji vas gori čekaju. I oprostite mi da Vas ovdje oslovljavam s Vele jer tako ste mi bliži i tako su Vas zvale sva generacije učenika pa i moja generacija. A tako Vas je zvao i moj pokojni Bepica koji Vas je cijenio i često mi pričao o vašoj mladosti. Dok budem nastavljala moja putovanjem svijetom sigurno ću Vas se često i rado sjetiti kako nekad u gimnaziji na karti svijeta pokazujete daleke zemlje i oceane. Kao da ste već tada znali da će mi jednog dana sve to itekako trebati. Veliko Vam hvala na svakoj točci ove kugle zemaljske koju ste mi približili! Adio profesore Vele!’