Ivan Aralica na uručenju nagrade Grada Sinja: ‘Sa Sinjem i Gospinim svetištem živim otkad sam rođen’

U petak navečer je u zagrebačkom hotelu Sheraton uoči ovogodišnje Sinjske noći, koju organizira Klub Sinjana Zagreb, upriličeno uručenje osobne nagrade Grada Sinja književniku i akademiku Ivanu Aralici za promociju grada Sinja u književnosti. Nagradu su mu uručili sinjski gradonačelnik Miro Bulj i gvardijan fra Marinko Vukman. Podsjetimo, sinjsko Gradsko vijeće donijelo je odluku o ovoj nagradi na inicijativu fra Mirka Marića, predsjednika Ogranka Matice hrvatske u Sinju, te Samostana Čudotvorne Gospe Sinjske, ali akademik Aralica nije bio u mogućnosti preuzeti nagradu na svečanosti za Dan Grada Sinja.

Iznoseći obrazloženje nagrade sinjski gvardijan fra Marinko Vukman je kazao da ona ide u ruke jednom od dominantnih hrvatskih književnika, romanopisaca, novelista, esejista, filmskih scenarista, te redovnom članu HAZU:

‘Nijedan književnik prije nije napisao tako zlatne stranice o Sinju, našoj Gospi i Alki kao što ih je on napisao. Nitko nije tako dobro opisao povijest sinjskog kraja i njegovoga puka kao Ivan Aralica kroz svoj roman Duše robova, u kojem se nalazi opis čudesne obrane Sinja od Turaka iz 1715 godine. Posebno mjesto u radu zauzima priča o Gospi Sinjskoj koja ima značajke povijesne predaje i legende, a govori o Gospinoj zaštiti i snazi koju je pružila braniteljima u kritičnim trenucima obrane Sinja.’

Preuzevši nagradu Aralica je istaknuo svoju duboku povezanost sa sinjskim i cetinskim krajem:

‘Ja zapravo s tim gradom i sa svetištem Gospe Sinjske živim otkad sam rođen. Naime, moj je djed bio i drvodjelac i kamenorezac. Izučio je taj zanat u Americi i kad se vratio njegova se kći udala za moga oca, a on je svojoj kćeri napravio sobni namještaj – dječji krevet, bračni krevet, dvije škrinje…Toga nažalost više nema jer su i kuća i sav namještaj zapaljeni. Među tim namještajem moj pokojni djed napravio je i veliku sliku ispod koje je pisalo – što sam ja vjerojatno prvo u životu pročitao otkad sam naučio čitati – Čudotvorna Gospa Sinjska. Prema tome, ja sam s njom rođen. Živio sam s njom, ona je zapaljena, a sve što sam u politici činio sam činio da ona ponovno bude obješena, ne u onom originalu moga djeda i njegova okvira, nego u okviru koji sam ja pravio, ne samo u očevoj kući nego u svakom od svojih staništa gdje sam stanovao. Na kraju života imam otprilike tri kabineta i kuhinju, u svim tim prostorijama visi slika Gospe Sinjske, a u stanu visi veliko platno Gospe Sinjske 2 x 1,5 m od slikara Sedera (Đuro Seder, op.a.) koje je meni dao Samostan u Šćitu. Prema tome, ja sam iz Gospe niknuo i to što sam napisao iz mene je izišlo u zajednici s Njom.

Sinjski gradonačelnik Miro Bulj je nakon uručenja nagrade kazao:

‘Iznimna je čast što imam prigodu uručiti nagradu koja je za Dan Grada Sinja dodijeljena velikom čovjeku, velikom književniku, koji je zlatnim slovima u svojim djelima opisao grad Sinj, našu Čudotvornu Gospu Sinjsku. Iznimno sam ponosan što sam kao gradonačelnik ispred svih građana Grada Sinja uručio nagradu velikom čovjeku koji je ostavio neizbrisiv trag kad je riječ o Sinju i okolici, gospodinu Aralici.’