U sinjskom svetištu predstavljena knjiga ‘Evo me’ Ksenije Abramović

Izvor: Jana Radeljak

Sinoć je u samostanskom klaustru Svetišta Gospe Sinjske predstavljena knjiga ‘Evo me’ autorice Ksenije Abramović. Uz brojne goste, na predstavljanju su bili sinjski gradonačelnik i saborski zastupnik Miro Bulj, župnik Župe Gospe Sinjske fra Antonio Mravak, te gvardijan i upravitelj sinjskog svetišta fra Marinko Vukman, koji je ujedno bio i moderator programa.

Na samom početku okupljene je pozdravio sinjski gradonačelnik Miro Bulj:

‘Televizija Laudato najveći je promotor naše sinjske bazilike. Mi u Sinju iznimno smo ponosni na naš samostan i baziliku.’

Bulj je istaknuo kako Laudato televizija svojim programom pruža nadu gledateljima.

Uz Kseniju Abramović, o knjizi su govorili prof. dr. sc. don Ivan Bodrožić i dr. sc. Miro Radalj, koji je na početku kazao:

‘Knjiga doista proziva, ne tako da čitatelja stjera u kut, nego tako da ga navede da se zapita: A gdje sam ja u svemu tome? U svojim pozivima, u onim nadahnućima pred kojima sam se tako spretno pravio da baš tada nemam signala?’

Radalj je istaknuo kako u knjizi nema nabacivanja fraza ni zavjese velikih riječi te da se čita lako jer je pisana iz iskustva koje je najprije proživljeno, provjereno i plaćeno, a tek potom napisano.

‘Knjiga je svjedočanstvo jedne posve prirodne, ljudske i svete ludosti. Ludost ovdje naravno nije uvreda, nego biblijska kategorija. Sveti Pavao Korinćanima kaže da je Božja ludost mudrija od ljudi i da Bog bira ludo ovoga svijeta da posrami mudre. A sveta ludost, uostalom, jedina je vrsta ludosti koja čovjeku ponekad spasi razum.’

Prof. dr. sc. don Ivan Bodrožić rekao je kako je knjiga ‘Evo me’ djelo koje je nastalo pred Bogom te da nije nastalo tek iz pukog autoričina promišljanja, već u molitvi. Istaknuo je kako je jedan od vrlo važnih detalja ove knjige Božja pedagogija.

‘U svemu što je učila shvatila je da ju Bog vodi i priprema za nešto što slijedi kasnije. Zbog toga kažem da je to Božja pedagogija, gdje Bog ne daje odmah sve, već komadić po komadić.’

U svom govoru istaknuo je kako knjiga osvjetljava nekoliko bitnih aspekata, među kojima je i duhovno majčinstvo. Napomenuo je kako autorica opaža da ta dimenzija danas nije dovoljno shvaćena i prihvaćena. Autorica uviđa da poziv nije samo onaj redovnički ili bračni, već da postoji i treći put, a to je upravo put duhovnog majčinstva.

Don Ivan Bodrožić istaknuo je također kao bitnu dimenziju ove knjige i poslanje žene u Crkvi.

‘Poslanje žene u Crkvi jest biti svet. Biti odgovoran, dati sebe i svoj život i podmetnuti leđa pod odgovornost za Božji narod i Božje djelo, te ga vršiti.’

Naglasio je kako je svetopisamska podloga također jedna od važnih dimenzija ove knjige. Kazao je kako autorica ne donosi erudiciju poznavanja Svetoga pisma, no ono što se vidi jest da joj je Božja riječ svjetlo.

‘Bez Božje riječi, ne možemo razumjeti što je autorica doživjela. Na svakoj stranici imate poneki redak iz Svetoga pisma koji je njoj tada bio poticaj i svjetlo da izvrši Božje djelo.’

Dodao je kako je autorici Božja riječ bila svjetiljka na putu i da joj je puno pomogla. Također je istaknuo kako Ksenija Abramović u ovoj knjizi, iz stranice u stranicu, pokazuje da se susreće sa živim Bogom.

‘Taj živi Bog život je njezine duše. Ona ga osjeća srcem, osjeća ga prisutnim, te iz te perspektive Božje prisutnosti djeluje. Iz snage koju prima od živoga Boga.’

Na kraju se okupljenima obratila i sama autorica Ksenija Abramović.

‘Jako je važno da se večeras ne govori samo o knjizi kao o jednom lijepom događaju ili jednom završenom projektu. Ova knjiga za mene nije “projekt”. Ona je sabrano svjedočanstvo jednog puta. Puta na kojem nisam uvijek znala kamo idem. Puta na kojem sam često vidjela samo sljedeći korak. Puta na kojem sam učila da se Providnost ne može kontrolirati, ali joj se može vjerovati. To je velika škola života: naučiti vjerovati Bogu i onda kada nemaš sve odgovore.’

Istaknula je kako knjiga ‘Evo me’ nije priča o velikim ljudskim postignućima, nego priča o Božjoj vjernosti putem malih koraka.

‘U njoj sam pokušala iskreno podijeliti trenutke koji se često ne vide izvana: borbe, pitanja, strahove, ali i iskustva Božje blizine koja su dolazila upravo onda kada je bilo najteže. Ovo nije knjiga o tome kako je sve bilo savršeno. Naprotiv. To je svjedočanstvo puta na kojem sam učila vjerovati i onda kada nisam vidjela cijelu sliku.’

U svom je govoru istaknula i uspješnu suradnju sa sinjskim svetištem, podsjetivši okupljene kako se mise iz sinjske bazilike redovito prenose putem Laudato televizije. Na kraju je zahvalila svima na dolasku te na tome što zajedno gradimo nešto što nadilazi televiziju: zajedništvo vjere, nade i blizine.

Glazbeni dio večeri animirali su Albina i Klapa Sinj na čelu s maestrom Mojmirom Čačijom koji je ujedno i umjetnički voditelj Festivala dalmatinskih klapa u Omišu.