Fra Jozo Župić: Škola, glazba, ulica i bista za Josipa Kuletina?

Pošao sam u školu sa šest godina. Primili su me u školu Marinko Perić, Ante Delonga i Danica Vidić. Škola mi je bila u oduzetoj zgradi časnih sestara milosrdnica. Danas je to ponovno samostan časnih sestara koje drže Starački dom i Dječji vrtić. One imaju i svoju ulicu. Tu sam završio četiri razreda osnovne škole.

Od petoga do osmoga razreda osnovne škole školovanje sam proveo u oduzetoj zgradi Franjevačke klasične gimnazije. I ona je imala svoje ime u to vrijeme. Ponovno je vraćena franjevcima i dobila je novo ime i novu ulicu.

Pitam se: tko to daje imena školama i ulicama? Sinj je imao i svoje spomenike, svoje spomen ploče i biste posvećene pojedincima. Tko je njima podizao spomenike, ploče i biste?
Po kojim pravilima i propisima? Sigurno su to odlučivali oni koji su na vlasti u gradu i u državi. Tko je imao prednost da mu se ne izgubi ime i prezime?

Od moga polaska u školu do danas sigurno su mnoge ulice mijenjale ime i prezime u Sinju.  Zašto? Pa, zar  oni koji su prije nosili ime škole i ulice to više ne zaslužuju? Svakako o tome treba promišljati i ne na brzinu donositi odluke. Vjerujem da  se u slobodnoj Hrvatskoj o tome razmišlja.

Dobro je isto tako čuti i prijedloge za i protiv donošenja odluka da se promijene imena škola, ulica ili bilo kojih drugih ustanova.

Za vrijeme održavanja simpozija o Josipu Kuletinu 17. lipnja 2021., Fra Joško Kodžoman, ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije u Sinju rekao je ovo: “Bit ću tako slobodan staviti svima a najviše vodstvu SGŠ Jakova Gotovca na razmišljanje ideju o preimenovanju sinjske glazbene škole kako bi se društveno rehabilitiralo ime Josipa Kuletina.

Drniš se s razlogom ponosi svojim i našim Krstom Odakom, Imotski fra Ivanom Glibotićem, Otok s mo. fra Anđelkom Milanovićem Litrom, Split s Josipom Hatzeom i Jakovom Gotovcem, može li se i treba li se Sinj ponositi s Josipom Kuletinom?

Svim predavačima i svim aktivnim sudionicima simpozija čestitam na iskazanom angažmanu u rehabilitiranju ovoga na žalost predugo prešućivanoga ali usprkos tome vrijednog čovjeka, koji će, nadam se, od ovoga trenutka postati ponos rodnoga Sinja i Cetinske krajine!”

Možda su i te riječi nadahnule prof. Tamaru Romac Zlodre koja je bila prisutna na simpoziju i kad je  u prigodi 65. obljetnice rada Glazbene škole u Sinju, na HIT-radiju Sinj izjavila da bi bilo dobro dati ime Glazbenoj školi Josip Kuletin.

Ona je tom prigodom također rekla da postoje glazbene škole koje nose ime Jakova Gotovca. Potražio sam i evo ih: Srednja glazbena škola Jakova Gotovca Novi Travnik, Srednja glazbena škola Jakova Gotovca u Vitezu, Osnovna škola Jakova Gotovca Unešić….

Osobno sam za to da se Josip Kuletin svakako oživi u Sinju bilo po nazivu Glazbene  škole, ili kako predlaže fra Mirko Marić: Gradske glazbe Sinj, nekom ulicom ili bistom.

Fra Mirko Marić piše na portalu FERATE,  6. prosinca: “Jakov Gotovac, najveći hrvatski glazbenik, koji pripada ovome podneblju, zaslužuje i dalje nositi ime Glazbene škole u Sinju i svi bi se čudili i mislili da Gotovac to ne zaslužuje.”

Radi naših čitatelja koji prate portal Ferate, a koji ne znaju previše o Jakovu Gotovcu želio bih reći nekoliko riječi. Jakov Gotovac nije iz Sinja, niti iz Cetinske krajine. Dakle, ne pripada ovome podneblju. Rođen je 11. listopada 1895. u Splitu. Njegov otac Petar, trgovac, porijeklom je iz Vinova Gornjeg. Umro je u Zagrebu 16. listopada 1982. godine. Dakle, živio je 87 godina i ne treba se čuditi da je u tako dugom periodu svoga života mnogo toga učinio i sigurno je jedan od najznačajnijih hrvatskih skladatelja, najpoznatiji po svojoj operi “Ero s onoga svijeta”.

Godine 1964. Gotovac je dobio nagradu Vladimir Nazor za životno djelo, a 1972. nagradu AVNOJ-a.

Naš Josip Kuletin živio je samo 39 godina. Za nagradu je dobio metak u čelo 1945. godine. A da je ostao na životu za njega bi se itekako čulo. Na održanom simpoziju u Sinju 17. lipnja 2021., dr. Vito Balić, muzikolog rekao je i ove riječi: “Ne treba zaboraviti da su brojni skladatelji u tom vremenu doprinijeli hrvatskoj glazbenoj kulturi kvalitetnim obradama dalmatinskih pučkih popijevki poput Josipa Hatzea, Jakova Gotovca i Borisa Papandopula, za čijim radom na tom području ni malo ne zaostaju opisana djela Josipa Kuletina.”

Kuletinova djela izvode Hrvati, Slovenci, Srbi, Crnogorci, Makedonci, Austrijanci, Nijemci, ali spomen na njega izaziva uvijek neko negodovanje. Koliko ćemo još čekati da dobije neko pravo priznanje. Potičem stoga i fra Mirka Marića predsjednika podružnice Matice Hrvatske u Sinju da nešto poduzme, ako je u moći.