Fra Jozo Župić: ‘Sveti Stjepan prvomučenik’

Foto: Gospa Sinjska

Povodom blagdana svetog Stjepana, tekst o njemu i njegovoj nepokolebljivoj vjeri poslao je fra Jozo Župić.

‘Jučer rođenje djeteta Isusa, danas smrt prvog mučenika. Doduše, povijesno gledano, ta smrt nije uslijedila neposredno nakon Božića, nego tek nakon Uskrsa, vjerojatno između 34. i 37. godine poslije Krista. Ali Crkva oba blagdana smješta dan za danom. Tako odmah nakon Božića dobivamo jaku sliku, što to znači biti kršćanin i živjeti nasljedovanje Isusa.

Stjepan je u jeruzalemskoj prazajednici bio kao direktor Caritasa. Njegova zadaća zajedno s ostalim đakonima, a bila su sedmorica, sastojala se u tome da ljudima u nevolji praktično pomognu. Pred očima su mu bile riječi Isusove: “Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.” (Mk 10,45)

Đakonija, služba za siromašne i bolesne nedjeljivo je povezana s propovijedanjem Evanđelja. Ne ide ljubav prema bližnjemu bez propovijedanja i propovijedanje bez ljubavi prema bližnjemu.

Stjepan svojim akcijama i propovijedanjima nije stekao samo prijatelje, nego i protivnike koji su mu predbacivali da govori protiv predaje i običaja koje je dao Mojsije. S pomoću krivih svjedoka dospio je pred Veliko Vijeće.

Branio se vrlo dugim govorom. Taj govor je sadržavao tužbu protiv židovstva njegova vremena, osobito protiv pismoznanaca i kulta Hrama. Tada je još izjavio: “Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.” (Dj 7,56)

Nakon toga su ga izveli izvan gradskih zidina, kamenovali i tako je umro. Kod njegove smrti bio je prisutan i mladić, zvan Savao koji će se poslije obratiti i uzeti ime Pavao. Sveti Pavao.

On je već tada pred Velikim Vijećem uočio tri gledišta kod Stjepana i u sebi je sigurno razmišljao je li ipak vjera Stjepanova prava vjera. Navest ćemo ta tri gledišta:

“A svi koji su sjedili u Vijeću upriješe pogled u Stjepana te opaziše-lice mu kao u anđela.” (Dj 6,15).

Svi oni koji su raspravljali sa Stjepanom nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.

Na mržnju nije odgovarao osvetom nego povjerenjem u Boga i spremnošću opraštanja: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” (Dj 7, 60)

Stjepanova molitva bila je i za obraćenika Savla u Pavla koji od fanatičnog progonitelja Crkve postade apostol Isusa Krista. Kao takav radio je otprilike trideset godina kao angažirani misionar, utemeljitelj, organizator i učitelj zajednica u cijelom Sredozemlju. On je postigao da su se zajednice otvarale za ljude različitih putova. Konačno je i sam bio ubijen za vrijeme progonstva kršćana u Rimu.

Na jednoj strani mučeništvo je gorka realnost svijeta. S rođenjem Isusa kralja mira, nažalost još nije počeo život bez smrti. Ljude se ubija iz svjedočenja i ljudi umiru za svoje svjedočenje. Na drugoj strani imamo i tračak nade. Mnogi se ljudi obraćaju, napuštaju put fanatizma i mržnje prema respektu i otvorenosti, ljubavi i spremnosti opraštanja. I to odgovara Djetetu Kristu u jaslama.

Fra Jozo Župić