Obilježena 35. obljetnica Samostalne satnije Bitelić

Danas je obilježena 35. obljetnica Samostalne satnije Bitelić, dragovoljačke obrambene postrojbe Hrvatske vojske. Formirana je od mještana sela Bitelić i okolnih mjesta u Cetinskoj krajini (Vučipolje, Zasiok, Dabar, Rumin) neposredno nakon što je srbočetnički okupator krenuo u rušilački pohod na tom području.

Obilježavanje je počelo u jutarnjim satima na Perući kod spomenika poginulom Anti Buljanu nakon čega je na Biteliću služena Sveta misa zadušnica za poginule i umrle hrvatske branitelje. Nakon mise održan je Svečani mimohod pripadnika Samostalne satnije Bitelić, hrvatskih branitelja, obitelji poginulih i gostiju. Na centralnom spomen križu položeni su vijenci i zapaljene svijeće.

Pripadnici satnije dali su golem doprinos u borbenim aktivnostima na sinjskom bojištu te u povijesnom oslobađanju minirane brane Peruča u siječnju 1993. godine. Djelovala je u sastavu 3. bojne 126. brigade HV-a, a predsjednik Udruge veterana te sinjske legendarne brigade Vlatko Bandalo je kazao:

‘To je bila jedna posebna postrojba sastavljena od ljudi koji su morali napustiti svoje kuće, domove, obitelji i biti pripravni vratiti se u svoje selo. Nosili su gnjev i razočaranje zbog situacije što je potpuno razumljivo jer pojedini susjedi su ostali, a do jučer su s njima dijelili sve.

Ja sam imao ulogu da ih pripremim u Rudi, tamo smo bili smješteni u školi. Na srcu mi je teško kad dođem ovdje pred spomenik Anti kojeg sam poznavao i koji je život izgubio na zaista jedan okrutan način. Moje veliko poštovanje njemu i svim hrvatskim braniteljima, danas posebno pripadnicima 35. Samostalne satnije Bitelić.’

Na obilježavanju je bila i majka poginulog Ante, Nedjeljka Buljan. Prisjetila se tih olovnih dana iz 1991. godine. Tužna, ali ponosna kada vidi da ljudi pamte njezinog sina, okupljaju se oko spomenika, ne samo na službenim obljetnicama i komemoracijama:

‘Ja, moj čovjek i stara svekrva smo utekli od kuće doslovno bez ičega. Ostavili smo sve, stvari i blago. Hodali smo od kuće do kuće, a gdje možeš. Četnici su došli, opljačkali mi i zapalili kuću, a to su bili i susjedi koji su to radili. Najteže mi je naravno bilo kad sam saznala da je na Perući ubijen moj sin Ante. On je zaista bio odličan mladić, nikada nije nikome učinio ništa loše, nikakve dežgracije nije radio.

Sjećam se kad sam mu govorila da pazi na sebe, da veliku štetu već imamo jer nam je kuća zapaljena, a moj Ante bi mi samo rekao – E moja majko, a što će biti od nas kada bi se svi pazili i otišli ća. Davao je sebe i pomagao drugima. Teško je, ali mi je drago kada vidim da nije zaboravljen, da ga se spominju. To mi daje mir u duši. Hvala Vam svima što pamtite njegovu žrtvu.’

Nakon zajedničkog ručka i druženja, program se nastavio uz prikaz fotografija i ratnih zapisa Samostalne satnije Bitelić ‘Da se ne zaboravi’ – prisjećanje na poginule, nestale i umrle pripadnike.