Sinj (23): FRA ANTE JADRIJEVIĆ

SINJ (23) 

FRA ANTE JADRIJEVIĆ 

POMOGLA TI SI SVOME PUKU,  KADNO POD SINJEM BJESNIO BOJ

FRA ANTE JADRJEVIĆ

TVORAC GOSPINE HIMNE 

Rođen je 14. svibnja 1896. godine  u selu Glavicama kod Sinja. Njegov otac Andrija i majka Mara, rođena Milošević, imali su osmero djece. Na krštenju, tri dana poslije rođenja, nadjenuše mu djedovo ime Ivan. Osnovnu školu pohađao je u rodnim Glavicama od 1902. do  1907., a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju od 1907. do 1913. godine. U Franjevački red stupa 8. rujna 1913. na Visovcu i uzima ime fra Ante. Poslije godine novicijata od 1914. do 1916. pohađa i završava filozofski studij u Zaostrogu, a od 1916. do 1920. teološki studij u Makarskoj. Za svećenika je zaređen 15. veljače 1920. godine u Splitu, a tjedan dana poslije u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske služi svoju mladu misu. Odmah poslije Mlade mise godinu dana predaje na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju, a onda dvije godine na filozofskom učilištu u Zaostrogu gdje predaje grčki, latinski, hrvatski i patrologiju.

Godine 1923. odlazi u Rim na Papinski biblijski institut, gdje je između desetak različitih predmeta studirao hebrejski, grčki i sirski jezik i već 25. lipnja 1925. dobiva diplomu bakalaureata. Nakon diplome u Rimu odlazi u Jeruzalem i nastavlja studij na Franjevačkoj biblijskoj školi u istom gradu. Praznike i slobodne dane koristi i obilazi sveta mjesta po čitavoj Palestini, Cipru i Egiptu. Završio je studije i 1927. godine vraća se u Hrvatsku kao doktor teologije. Od 1927. do 1930. profesor je grčkog i francuskog jezika na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju. Nakon toga je dvije godine kateheta na Državnoj realnoj gimnaziji i ponovno tri godine na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji. Na Papinskom biblijskom institutu postiže licencijat iz Svetoga pisma 3. studenoga 1934.

Godine 1935. fra Ante kao vrstan bibličar i poznavatelj klasičnih i živih jezika prelazi na Visoku franjevačku bogosloviju u Makarskoj gdje predaje starokršćansku arheologiju i biblijske predmete dok ratne neprilike i komunistička strahovlada nisu onemogućile rad na toj školi. U teškim poratnim neprilikama fra Ante preuzima zahtjevnu službu sinjskog gvardijana i upravitelja Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske i na toj dužnosti ostaje do 1949. godine. Iste godine u rujnu vraća se u Makarsku i predaje na Franjevačkoj srednjoj vjerskoj školi.

Godine 1955. odlazi u Zagreb i predaje na bogosloviji svoje Provincije Presvetog Otkupitelja koja je u to vrijeme djelovala u samostanu Majke Božje Lurdske u Vrbanićevoj ulici. U jesen 1957. godine bogoslovija se vraća u Makarsku, a vraća se i fra Ante, gdje će uz manje prekide ostati sve do svoje smrti. Kroz to vrijeme, koliko mu je zdravlje dopuštalo, fra Ante predaje razne biblijske predmete, a u školskoj godini 1964./1965. predaje i na Centralnoj visokoj bogosloviji u Splitu hebrejki jezik.

Fra Ante je bio krha zdravlja i čitav život je pobolijevao, a pod stare dane imao je velikih problema s očima i malo je izlazio izvan samostana. Međutim, uza sve svoje zdravstvene probleme, fra Ante je bio vesela duha, ugodan u razgovoru, bistra uma i nevjerojatnog pamćenja sve do smrti. Tomu sam i ja osobno bio svjedokom. S njim smo se mogli našaliti, s njim smo mogli razgovarati o svemu, od njega puno toga doznati i naučiti. Bio je pun duha Božjega, pravi sljedbenik sv. Franje i kod njega smo se rado ispovijedali.

Kako je tiho živio, tako je tiho i preselio u vječnost 13. veljače 1974. godine. Dva dana poslije, nakon svete mise zadušnice i oproštajnih govora, pokopan je u nazočnosti velikog broja subraće, svoje rodbine i vjernika na gradskom groblju u Makarskoj. 

Fra Ante je bio: pjesnik, književnik, putopisac, prevoditelj, teolog, bibličar, arheolog, povjesničar, nenadmašan poznavatelj klasičnih i živih jezika, ali iznad svega je bio divan čovjek, uzoran svećenik i redovnik. Priprost, drag i jednostavan, širokog srca i ruke. 

Fra Ante je, koliko je meni poznato, ispjevao samo jednu pjesmu, jednu ali vrijednu, najljepšu u čast Čudotvorne Gospe Sinjske, koja je postala Gospinom himnom. Prvi put je objavljena 1936. godine u glasniku Gospa Sinjska, a uglazbili su je fra Ivan Glibotić, Mato Lešćan i Dražen Žanko.

Fra Mirko Marić

(nastavlja se)