Marija Librenjak: ‘O svetom Leopoldu u Karakašici’

Prošle nedjelje u Karakašici je održana središnja proslava Svetog Leoplda Bogdana Mandića, uzveličana procesijom vjernika obučenih u narodnu nošnju s kipom zaštitnika Karakašice i Donjeg Suhača, sv. Leopolda. Tim povodom Marija Librenjak iz Karakašice na sinjskom ikavsko-štakavskom narječju napisala je osvrt na Karakašiću i sv. Leoplda. Njen pročitan je u današnjem izdanju emisije Hit radija Sinjanje, a objavljujemo ga i na Ferati. 

O SVETOM LEOPOLDU U KARAKAŠICI

Ispod Krinja sv. Jure, od Mrguda i do Točila,povri Bukve eno Petrade i Postinja, sve do Bokina rasta, di san nikla, tutek je Karakašica.  Njezina smo dica, vaik orni, ki naši stari, krikajući karove niz Slane stine, od zadruge do odrne.

Šta bi Karakašica prez strančica u kojin reste ljubica, Runjini ledina, di se balune turalo, od krpaša do gumenjaša.

Šoto su Jezerine, zarana namistiš baketine i vataš grdeline.

Na kolovozu blago pase, a digod se zaobadaju junke, doklen dičurlija vata bambauke.

Ništa varklije bilo nije vego kadno se orila pisma i meksikanska i starinska sa Šandrća njivica.

U proliće akacije ki piće, iz svakog grma bili se njezino cviće.

Vršaja lipi dani pa ondak valjat se u slami, a po strnjini pozapodne do našeg Luga, tudan otiče Jaruga.

Ne mere se smetit ni magere ni vučije, na Bukvi je bilo, valjen Isus, nali li je?

U jesen konistre i kašete krcate grožđa, ima se za umastit najskoli crnog (vina), vaik.

Po zimi kad pane snjig na mažon smo se puzali niz Pašin brig.

Minjali se zemani, mitile dežgracije od prije, i tako lipon skoron prije četerest lita napravi se crkva, našeg sela dika. Gospa Sinjska od milosti, njojzi smo ki naši stari prid trisa lita molili ružarije, isprosi nan, zaraj starčadi i dice, blaženiku i svecu Leoponu utočište, jerbo Karakašica tojo od kad-ikad išće.

Iđe vrime, metili smo i kampanel. Ne čini samo podne vego svake ure bati pa se miša zvono Gospino i sveca Leopona. 

U čast našem svecu, ispovidniku koji je povazdan pra grije i od rđe lukupera nesritnjake i siromaje, naš svit mu piva letanije. Iđu procešije sa svečevin kipon, a predikaturi o našem zaštitniku uvik reču novitadu.

Vako to mi svetog Leopona begenajemo i Bog i Gospa naša će dat pak će moje selo rodit žiton, a svit bit pitom i vaik ćemo slavit našeg zaštitnika, jerbo ga merita.

Faljen Isus. Amen.

U Karakašici, 10.svibnja 2015.

Marija Librenjak