Prijatelju, rodoljubu i jednoj od najzaslužnijih figura moderne hrvatske povijesti

U susret simpoziju TRIPALOVI DANI U SINJU, objavljujemo završni dio GOVORA koji je na komemorativnom skupu u čast i uspomenu na ANTU MIKU TRIPALA, održanom u Muzeju Mimara u Zagrebu, 14. prosinca 1995., održao Mikin prijatelj i suborac iz vremena Hrvatskog proljeća, Sinjanin MARKO VESELICA.
 

PRIJATELJU, RODOLJUBU I JEDNOJ OD NAJZASLUŽNIJIH POLITIČKIH FIGURA MODERNE HRVATSKE POVIJESTI

‘…Potrebno je istaknuti da je Miko Tripalo bio otvoren, moralan i skroman, ali rasni hrvatski političar, demokrat i borac. Nije bilo lako odoljeti izazovima moći i karijere od rata 1941. godine do pada Hrvatskog proljeća, dakle u rasponu od 30 godina. Miko Tripalo nikad nije dao da se okalja njegov ljudski lik, demokratski duh i tolerancija i stalno se suprostavljao različitim moćnicima u danim povijesno-političkim okvirima u kojima je djelovao i koje nije mogao razbiti svojom hrabrošću i političkom voljom, ali on nije nikada postao talac tih okvira i sluga različitih moćnika i despota u različitim periodima naše teške, dramatične i kontradiktorne povijesti i sudbine. Imati takvu snagu oduprijeti se svim materijalnim i drugim povlasticama, svim izazovima bogatstva koje mu je nudio srbokomunistički režim do 1972. godine, kao i da ne uđe u bilo kakve kombinacije moći i povlastica u novostvorenoj hrvatskoj državi od 1990. do smrti 1995. godine, zaista je nešto što nas nadahnjuje i inspirira i što dokazuje da je Miko Tripalo bio građen od čudesnog materijala kojeg otrovi i požari vremena nisu mogli potrošiti, moralno i kreativno uništiti, nego su razvijali njegov senzibilitet, moral, talent za pravednost i njegovu solidarnost s najugroženijima, ma kako se oni zvali i ma kojoj naciji ili socijalnoj grupi pripadali. 

Sigurno smo svi bolno pogođeni njegovim odlaskom iz naših života, s naše još uvijek teške i opasne hrvatske političke i narodne pozornice, ali ista tako sigurno je da će djelo, kreativnost, nepodmitljivost, hrabrost i šarm Mike Tripala ostati stalno u našim srcima, u našoj narodnoj i ukupnoj memoriji i da je ono građevni materijal bez kojeg je nemoguće zamisliti katedralu hrvatske sadašnjosti i budućnosti. Svi mi moramo jednog dana otići, jer smo smrtni ljudi, jer je to neminovno, ali važno je kakvi tragovi ostaju iza nas i kakve će koristi imati naša djeca i buduće generacije od takvih ličnosti, kao i naša najdraža hrvatska domovina, koja je morala dati toliko krvi i žrtava da bi se stvorila u ovom teškom Domovinskom ratu sa srpskim okupatorom, ali isto tako s određenim kriminalno mafijaškim i patološkim snagama koje hoće zasluge hrvatskog naroda i sviju nas upotrijebiti za sebe i svoje probitke i trenutne financijske, statusne i druge interese koji su suprotni općem dobrom i interesima hrvatskog naroda i države. Časno djelo i borba Mike Tripala i njegov ukupni ulog u našu sudbinu, povijest i sadašnjost nikada neće umrijeti. Ono će biti ne samo inspiracija i nepotrošivo sjećanje na njegov lik i život, nego i velika prepreka i barijera koja će spriječiti se one koji Hrvatsku žele pretvoriti u svoje privatno leno i oštetiti naš narod i njegove interese. 

Neka je vječna slava i laka hrvatska zemlja našem prijatelju, rodoljubu, borcu. Jednoj od najzaslužnijih figura moderne hrvatske povijesti, Miki Tripalu!’

Marko Veselica

*Objavljeno u knjizi Tripalo: Spomenica, Aktant, Zagreb 1996.