‘Runjina Vlaka bila je i bit će u Hrvatskoj’

Unatoč kiši i hladnijem vremenu, u prijepodnevnim satima na Bilom Brigu danas je održan mirni prosvjed mještana Obrovca, Bajagića, Gale, Glavica, Gljeva i ostalih građana sa sinjskog područja.

Dvjestotinjak prosvjednika ovim činom izrazilo je nezadovoljstvo zbog izgradnje ‘Stalnog graničnog prijelaza za pogranični promet Bili Brig’, koji se, prema njihovim tvrdnjama ne gradi na državnoj granici s BiH, nego duboko unutar teritorija Republike Hrvatske, na cesti Sinj-Livno.

Na početku prosvjeda predsjednik Udruge dragovoljaca veterana Domovinskog rata ogranak Sinj, organizatora prosvjeda, Dražen Efendić Tade okupljenima je iznio razloge zbog kojih je prosvjed organiziran. Cilj prosvjeda je, kaže, obustaviti radove na graničnom prijelazu, te upozoriti na netočnost granice u odnosu na stvarno stanje starih granica.

Efendić je potom pozvao nazočne da minutom šutnje odaju počast svim braniteljima poginulim u Domovinskom ratu, prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu i svima koji su preminuli, a živjeli su na ovom području koje se sada administrativno želi pripojiti drugoj državi. Molitvu i odriješenje za spomenute predvodio je mjesni župnik fra Ivan Dotur, koji je između ostalog kazao kako bi se svi, koji počivaju u miru Božjem, sigurno ‘okretali u grobu’ kada bi vidjeli kako se njihova krvlju stvorena Hrvatska na ovakav način rastače.

Nakon prosvjeda ispred trenutnog graničnog prijelaza Bili Brig, brojne novinarske ekipe zajedno s organizatorima prosvjeda i u pratnji policije obišli su kilometar dalje područje izgradnje spomenutog stalnog graničnog prijelaza, područje Runjine Vlake i Trnave poljane, kuda je išla stara Austo-ugarska cesta koja je, kako ističu prosvjednici, uvijek bila granica između Hrvatske i BIH.

‘Ovdje smo na staroj Austro-ugarskoj cesti, gdje je od pamtivjeka bila granica.V idite ove zidove, to su Korduni, odnosno po turski – međe. Tako je bilo kroz sve države, a sada u našoj Domovini, mi koji imamo naše staje i posjede ovdje, moramo prolaziti stroge kontrole na graničnom prijelazu koji je od ovog mjesta zračne linije udaljen kilometar, a cestom i do dva kilometra unutar naše države’, kazao je Ivan Runje iz Obrovca, dodajući kako iz susjedne BiH nitko nije niti tražio da se granični prijelaz gradi duboko u teritoriju Hrvatske.

‘Očito ljudi u susjednoj državi bolje znaju od hrvatskih vlasti gdje je prava i povijesna granica’, dodao je Runje.

Prosvjednicima iz spomenutih naselja podršku su došli dati i brojni predstavnici braniteljskih udruga na čelu s umirovljenim brigadirom Brunom Vukićem, sinjski nezavisni vijećnik Miro Bulj, Damir Gavrić Čerčo, pročelnik obavještajne točke HGSS Sinj i naš poznati alpinist, voditelj područne službe HGSS i član novoutemeljenog savjetodavnog tijela predsjednice RH – Vijeća za nacionalnu sigurnost Stipe Božić.

‘Ne znam tko radi na uštrb naših građana i naše države. Znamo kako su se granice između Turske i Venecije određivale davno poznatim požerovačkim sporazumom. Na to su se oslonile i avnojevske granice, a sada imamo treću stvar, a to je da se na našu štetu prekrajaju granice. To ljudima smeta, jer ne mogu do svojih vjekovnih ognjišta, ali i nama planinarima. Sada, po ovom našem schengenskogom režimu, za doći na ovo područje trebalo bi najprije ići na Kamensko po dozvolu, pa onda ovdje prijeći granicu’, kazao je Stipe Božić, dodavši kako se moraju gledati i poštivati povijesne karte kada su u pitanju granice, podsjetivši na staru poslovicu ‘Kartu čitaj i seljaka pitaj’.

O tome da je granica oduvijek bila uz staru austro-ugarsku cestu kazivali su i stariji mještani, poput Lovre Runje.

‘Ja san sada na Jasenskom, ali sam iz Obrovca. Ovdje imam svoju zemlju, staje, ovdje provodim veći dio godine. Ovdje su živili i radili od mog šukundida, dida, ćaće i evo, mene sada. To je bilo uvijek naše, Hrvatsko, uvijek je bila naša Runjina Vlaka u sastavu Obrovca, a nikada u BiH.

Na njegovu priču nadovezao se Ante Maleš s Gljeva.

‘Od pamtivjeka se znalo gdje je granica. Ja sam kao dijete čuvao blago na ovom području i znao sam svaki kamen na kojima su se postavljale križevi, koji su označavali razgraničenje između Hrvatske i BiH. Mi smo uvjek morali paziti da nam blago ne bi prešlo na bosansku stranu, jer bi onda naši roditelji morali plaćati pašarinu. Granica je, svi znaju, bila iznad Runjine Vlake, odnosno na Trnavin poljanama.

Na kraju prosvjeda organizatori Ivan Runje i Dražen Efendić Tade okupljenima su iznijeli zaključke.

‘Nakon ovog mirnog prosvjeda objedinit ćemo zaključke koje ćemo proslijediti Predsjedniku Sabora, Premijeru i ministrima koji imaju doticaj s ovom problematikom, Predsjednici Republike i njenom Vijeću za nacionalnu sigurnost. Ukazat ćemo im na ozbiljne probleme, te zahtjevati da se mizgradnja ovoga graničnog prijelaza obustavi i počne graditi na mjestu na kojem treba biti. Ako vidimo da od toga nema ništa, mi ćemo ići na druge oblike prosvjeda, a to je blokada ove ceste’, kazao je Dražen Efendić Tade, ponovno ističući kako se sve mora riješiti do prvog srpnja, jer će se od tada u Hrvatskoj primjenjivati schengenski granični režimi, kojim će državna granica na Kamešnici postati vanjska granica EU-a, što će žiteljima pograničnih hrvatskih naselja stvoriti nesagledive probleme.