Svjetski dan učitelja – 5. listopada

Povodom Svjetskog dana učitelja, koji se obilježava 5. listopada, objavljujemo prigodni tekst Ante Jurkovića, umirovljenog profesora.

PRIGODNO SLOVO …

‘Sredstva su ograničena, ZNANJE je beskrajno, a vrijeme kratko. Škola je dužna da na najbolji način pomiri ove suprotnosti.’ (B.Franklin, 1750.)

Cijenjene kolegice i kolege – puče prosvjetni neprijeporno je kako misli i ideje mogu biti dobre i velike, uznosite i poticajne, no ako se ne objelodane i ako ne budu dostupne onima kojima su namjerene, ostaju nedjelotvorne.

Poštovano slušateljstvo , vrijedna djeco – budućnosti naša, dragi učenici!

Živimo u uzavrelom, uznemirenom, izmanipuliranom i nažalost, vremenu gdje su načela humanizma puka frazeologija, doli zbiljsko pitanje čovjekove opstojnosti ….

Danomice, krik čovjeka – glas djeteta ima svoje uprizorenje. Ljudska anatomija postala je anatomijom frenetične izbezumljenosti. Obeshrabrenost, sve uočljivija?! Čini se da su neki naraštaji odabrali obeshrabrenost kao svoj život i stav, svoje prividno utočište, sklonište pod svijetom u kojem se zbilja i privid, nerijetko, surovo nadmeću.

Činiti dobro iziskuje silnu smionost. I samo nastojanje oko dobra, bez obzira na uočljiv učinak, oplemenjuje istinski ljudski rod, rađa zdravo potomstvo. Stoga je zauzetost za prepoznato dobro, hrabrost u dobru čovjekova dužnost, određenje čovjekovo. Prestanemo li disati dobrotom, ugasit ćemo svijet – mladež koji nam je povjerena.

Htjeti, učiti, spoznavati , moći, prihvaćati, znati i raditi i na kraju postati UČITELJ, to je najljepši životopis.

Spoznaja i moć dobivaju ljudski smisao samo u funkciji ostvarivanja humaniteta i dobrote – posljednja su svrha čovjekovih vjekovnih težnji i nastojanja. Poziv – zvanje UČITELJ (podrazumijeva, nastavnik, profesor) koji odabrasmo, temelji se na vrijednostima i dostojanstvu svih naraštaja, od prvih hramskih svećenika učitelja i skolarizacija preko velikih civilizacija sve do naših dana.

Ljubiti i osvajati, roditi i odgajati (djecu), ostvarivati sebe – curriculum vitae (tijek života), ono malo vremena sakupljenog u nekoliko godina. A čovjek ga živi jedanput, kratko i olujno u neprekinutom nizu žudnji čekanja nadanja … .

UČITELJ, jučer, danas i sutra – svjetlost, kao izlaz iz tame, ljubav prema djeci i smješak zadovoljstva, bistri pametni pogled i trenutak kada male glave, sada odrasle kreću u život.

Prisjetimo se!!!

U temelje nove hrvatske države utkana je žrtva svakog hrvatskog čovjeka i domoljuba, njegovo prirodno htjenje biti svoj. Ostvaren je tisuć godišnji san nakon stoičke patnje – trpljenja. Poradi opstojnosti već od stoljeća sedmog i zabrinutosti za budućnost. Uvijek svaki životni čas ispuniti svojim sudjelovanjem, svojim otiscima – sav razlog življenja i života je u tome. Njima iskreno hvala!! Svjedoci smo, kao i svaki istinski Domovine sin, pod ovim slobodnim podnebesjem, svekolike ljudske sreće zahtjevna poštovanja. Oni zapališe u sebi tu iskonsku i božansku iskru daha slobode, a ona razgorjeva u srcima nas prosvjetarskog puka ….

Učitelji – posebni ljudi radili i učili o miru, napretku demokracije, ali i održavali nastavu (radio školu) u podrumima, u pretrpanim učionicama….

Osviješteni – svjesni veličine svog poziva s entuzijazmom koji ne postoji ni u jednoj struci! Predanost kojom svakodnevno proživljavamo sve faze – vrijeme odrastanja mladih ljudi, nastojimo otkriti koliko je briga i dragocjen svijet ZNANJA I POSTIGNUĆA.

Stvaramo duhovno, moralno-etičko, estetsko i egzistencijalno ozračje u kojem učenik, ta mlada osoba odrasta i razvija se u samosvojno biće. I nije učitelj samo sudionik u izgrađivanju identiteta svojih učenika, on je najdjelotvorniji medij narodnosnoga, religijskog i kulturnog nasljeđa.

Odgojem i obrazovanjem do slobode!

Nažalost, iskustvo nas upozorava da svaka ljudska zajednica lako dospije u ropstvo loših navika, narušenih međuljudskih odnosa i najčešće, prešutnog napuštanja temeljnih vrijednosti na kojima počiva. Pojedinci i skupine vladaju se bezobzirno žudeći za vlastitim probitcima i interesima (tirnija uma – silovanje duha), bez naglašenog osjećaja-empatije, iskrenosti i odgovornosti) te sve više dolazi do izražaja paradigma nehumane orjentacije i pripadnosti svojoj nacionalnoj zajednici. Zlostavljanje, nasilje, prijetnje, mobbing i stres naša su svakodnevna pojavnost.

Stoga, pokušajte već danas odustati od svake misli vezane uz takvo negativno razmišljanje. Podržite tuđi uspjeh čak i ako sami ne postižete najbolje rezultate, podržite razvoj, pozitivan stav i podršku najboljima, razvijajte kritički stav, ali bez kritizerstva.

Homo sapiens, homo moralis, homo humanitas!

Iznimno brižni roditelji i svekolika javnost, dobrohotno molim, NEMOJTE biti strogi prema NAMA koji vašoj – našoj djeci, učenicima otkrivamo zašto je svijet, u kojem žive i odrastaju, ipak LIJEP!

U čistoj ljubavi spram djeteta – čovjeka zrcali se naša duša! Toliko smo još dobra ostali dužni onima koji su otišli pred nama, naraštajima koji nas slijede.

I znamo svoj dug. Učit ćemo i upoznavati generacije učenika svoju Hrvatsku, na lijepom i drevnom jeziku hrvatskom, uvjereni da radimo najljepši posao na svijetu.

Domovini se podavati. Odraz i iskaz naše ljudske – božanske prirode. Slobodni, s nadom i vjerom u blagostanje!? I s pravom na svoj ponos i dostojanstvo! Cijeniti sebe! Razumijevajući i poštujući kreativne mogućnosti svojih učenika razvijat ćemo u njima osjećaj nacionalnog ponosa, domoljublja i čovjekoljublja. Svoj uzvišeni rad temeljiti na znanstvenim postignućima. UČITELJ – to je moje znanje i ćudoređe, to je moja duša i tijelo to sam JA.

Ante Jurković, umirovljeni profesor