Božanstvena večer poezije u Ruminu

Tekst: Marija Librenjak Foto: Josip Joko Runje

U petak, 30. lipnja, u blagom ljetnom sutonu upriličena je Večer poezije koja potraja do dugo u noć.

Ponad Starog mosta na Panju, u pitoresknom kraju, uz žubor Cetine i barjak hrvatski na drevnim zidinama, urešen slikom Neokrunjene Gospe Sinjske i Raspelom (djelima ogranizatora ove Večeri poezije, Damira Markulina), bijaše veličanstveno.

Iz više od stotinu grla orila se Lijepa naša te smo minutom tišine odali počast svim poginulima u Domovinskom ratu kao i pretcima koji su disali i umirali za našu Hrvatsku.

Potom je ponosni načelnik Hrvaca, Dinko Bošnjak,u ime općine i mjesta, u svom obraćanju izrazio divljenje i radost susreta, a na poseban način zahvalio pjesniku Anti Nadomiru Tadiću Šutri na časti predstavljanja svoje zbirke Luč Hrvata koju ukaza ovom prelijepom kraju.

Sunce u trenu zadrijemalo na obroncima Svilaje, u roju zvijezda zasja svaka kapljica Cetine, a velikodušno srce našeg pjesnika Nadomira dade prednost pjesnicima Cetinske krajine.

U večeri domoljubne,duhovne i ljubavne poezije svoje stihove kazivaše Katarina Vrca, Ana Ojdanić (narodna pjesnikinja iz Kljaka), Niveska Juraga-Kovačev, Smilja Lovrić, Mate Doljanin, Marija Librenjak i prof.dr.Miljenko Buljac.

Stihove svoje pjesme i pjesme Zorana Banovića kazivao je Damir Markulin.

Nastup izvođača uveličao je narodnim napjevima, uz zvuke gusala, Mirko Crljen iz Rude.

Češljugari na stoljetnim stablima zanijemili su od ljepote.

Sudionici su po svilenoj travi bešumno kročili na pozornicu satkanu od samoniklog cvijeća, nad kojom su bdjeli hrvatački momci i cure u narodnim nošnjama.

U noći plamteće mjesečine kao Luč Hrvata zasjaše oči posjetitelja zadivljenih kazivanjima sudionika tako različitih u izričaju, pojavnosti , stilu, a zapravo jedinstvenih po duši.

Vezala ih ljubav za Domovinu, vjeru, obitelj, jezik naš.

Veselje se osjetilo u mlakon litnjon ariji, suze radosnice orosiše lica. Pljeskom i gromoglasnom tišinom nazočni su podržavali svaku recitaciju.

Na poseban način oduševi sve uzvišeni govor našeg književnika Miljenka Buljca.

Gordo, a samozatajno, kazujući svoje stihove, iz dubine duše prozbori riječ poneku o velikom pjesniku Nadomiru, najavljujući njegov željno čekani nastup.

Naš pjesnik nije mogao zatomiti osjećaje radosti susreta.

Stihove iz zbirke Luč Hrvata emotivno je čitala Kristina Širović.

Pjesnik Ante Nadomir Tadić Šutra je kazivao stihove iz neizostavnih pjesama Ne daj se Cetino, Stina pradidova i Hrvatica, a srce junačko odoljeti nije moglo pa i zapjeva što nazočni prihvatiše uglas.

Svojim stihovima kazuje o duši iskonskoj, nahranjenoj besidon i molitvon svojih pređa.

To divljenje prema našem kraju, Domovini, Gospi i jeziku, svijetom pronosi kao hodočasnik ljubavi.

Slaveći branitelje i našu Grudu, duša njegova veliča naše matere, čuvarice tradicije, doma, vjere i odanosti.

Zadivljen krajolikom i počašćen susretom reče da ovo mjesto Hrvace (povijesno Hrvatce) i njegovi žitelji jedini u našoj Domovini imaju čast nositi ime po našem narodu i voljenoj Hrvatskoj.

Radost susreta se nastavi uz čašicu razgovora i domjenak po domaću.

Zasjeli na travu okupanu rosom, ispunjenog srca, pomalo tužnog zbog rastanka…

Obećasmo sastanak skori mi duše što ih ljubav okupi.

„Ne živi ‘ko nema jezik, običaje, ‘ko nema korijene…“

Ovaj događaj žarko svjedoči o istinskom životu.

Do ponovnog susreta po duši,

Hvaljen Isus i Marija.

Marija Librenjak

fotogalerija (Josip Joko Runje)