Bruno Barać donosi novu dozu sinjskog humora

Normalan čovjek iz Sinja koji se ne boji staviti pred javnost svoje ideje i glumiti ako treba i budalu, rečenica je kojom je na upit voditelja samog sebe uvodno opisao Bruno Barać gostujući u programu Hit radija u osvit nove izvedbe predstave Pometeni. Naime, ovoga petka 24. svibnja s početkom u 20 sati u sinjskom Gradskom kinu domaća publika imat će ponovno priliku vidjeti domaće glumce, Bruna i njegove prijatelje, na kazališnim daskama.

Kao autor i redatelj predstave, Barać kaže da je izvršio nadopune u odnosu na prethodna izdanja:

‘Aktualizirao sam tekst da se malo taknemo i današnjih tema, onoga što je danas na meniju i tapetu. Čak sam ubacio jedan novi lik i na par mjesta sam malo intervenirao, ništa strašno pošto je to prilično univerzalna predstava koja se bavi ljudskim manama što nikada neće zastarjeti, umrijet će valjda s ljudskom vrstom.’

Pometeni je komedija koja udara na slabe točke kod ljudi, na ono što ljude žulja.

‘Mislim da je predstava pitka, čini mi se da je najbolja reakcija publike bila zadnji put kad smo je dali u 12. mjesecu, stvarno je bila fantastična atmosfera, urnebes je bio.’

Uz Bruna koji glumi nekoliko likova, u predstavi su još dva glumca – Tonći Bandalo i Stipe Bilokapić.

‘Njih dvojica gluma dva lika koji su non-stop na pozornici, a ja se miijenjam, presvlačim se, glumim sve te ljude koje će oni na svom putu sresti. Predstava traje oko sat i petnaest minuta, ovisno o izvedbi, reakciji publike…’

Ulaznice za predstavu možete nabaviti u papirnici u neposrednoj blizini naplatne kućice na ulazu u grad, u Matića ulici.

‘Naša je dvorana fino uređena, prava je kazališna atmosfera, dosadno vam neće biti, nasmijat ćete se, imat ćete o čemu pričat poslije. Neće vam bit neugodno u niti jednom momentu. Najgora situacija u kazalištu vam je kad dođete pa se stidite za one koji su na pozornici, to vam se sigurno neće dogodit.’

Bruno djeluje kao svojevrstan samostalni amaterski kazalištarac, a predstava Pometeni se prikazuje pod okriljem Krnjevalske udruge grada Sinja. Na pitanje što ga pokreće da se bavi kazalištem, Bruno je kazao:

‘Ovo što ja radim je kao nekakva vrsta poziva. Predstave dajem kad se rodi potreba i kod mene i kod publike. Ako ste skloni kazalištu, pa se u jednom momentu nađete u situaciji da vas netko pozove da glumite u nekakvoj maloj ulozi, pa vas to privuče, onda je to malo teže objasniti. To je jedinstven osjećaj. Nema bolje terapije od ove, da sve istresete što imate u jednoj pripremljenoj ulozi, ne ad hoc, i da se pretvorite u nešto što inače niste, da radite stvari koje inače ne bi, kojih vas je inače možda stid, da govorite stvari koje ne mislite. To je ljekovito. Preporučujem svakomu tko nije probao. Amaterska društva u Sinju su sva otvorena, nebitno kome ćete se pridružiti. Ako osjećate potrebu za takvim nečim, samo naprijed!’